„Mi smo duhovnost smjestili u neku priču o pojedincu, o radu na samom sebi, a što ako se duhovnost prvenstveno događa u paru?“, zapitao je fra Ante Vučković u podcastu “Jedno ti nedostaje” tumačeći ulomak iz Evanđelja po Marku u kojem Isus šalje apostole dva po dva naviještati evanđelje.

„Ima jedan detalj koji ne bih volio preskočiti i koji mi se čini strahovito značajnim jer je zaboravljen: Isus šalje učenike dva po dva. Mi vrlo rijetko vidimo u Crkvi da nam dolaze propovijedati dva po dva. Redovito imamo pojedinca: župnika koji govori, ili nekog propovjednika koji dođe, i tu postoji velika opasnost da netko tko dobro propovijeda bude pretvoren u gurua, da privlači pozornost prema sebi“, započeo je splitski franjevac svoje tumačenje.

„Ako čitamo Djela apostolska vidjet ćemo da je Pavao neprestano tražio suradnike koji će ići s njime da nikada ne bude sam. Smatram to izrazito važnim zato što postoje nutarnji razlozi zašto je par u prednosti nad pojedincem“, nastavio je fra Ante te se zapitao: što je to što par ima, a pojedinac nema kada je riječ o propovijedanju, oslobađanju i ozdravljanju.

„Prvo je zaštita. Postoji opasnost da netko vlast koju ju je dobio od Isusa smatra svojom. Par je zaštita da niti on niti drugi ne bi pomislili da pojedinac ima specijalne sposobnosti koje su samo njegove.

Druga stvar je što ljudi u paru žive izravno u odnosu. Kada si u odnosu onda misliš drukčije, vodiš računa o drugome. Ne možeš krenuti kada si ti spreman, moraš čekati da drugi bude spreman. Ne možeš reći nešto, a da to drugi ne čuje. Ne možeš ništa napraviti, a da drugi to ne primijeti“, dodao je fra Ante.

Splitski franjevac istaknuo je i da je navještaj u paru nosi sa sobom više vjerodostojnosti, jer ljudi imaju priliku ne samo slušati Riječ, nego i promatrati odnos: „Kada dvojica navještaju evanđelje, što oni koji ih slušaju gledaju? Ne gledaju jednoga i ne gledaju drugoga, nego gledaju što je između njih. Da li to što oni govore funkcionira u njihovom odnosu. To nevidljivo što nastaje između nas je mjesto gdje je Bog prisutan, gdje je Kraljevstvo prisutno. Stoga su dvojica u paru oni koji tvore nevidljivu mrežu Kraljevstva koja se može iskusiti“.

Fra Ante smatra da je danas duhovnost previše individualizirana te da je dimenzija odnosa zapostavljena:

„Mi smo duhovnost smjestili u neku priču o pojedincu, o radu na samom sebi, a što ako se duhovnost prvenstveno događa u paru? Što bi bilo kad bismo u paru tražili odnos s Bogom? Kad bismo, primjerice, razgovarali o evanđeljima, o odnosu s Bogom, o onome što doživljavamo i kad bi me drugi slušao kao što prijatelj sluša prijatelja? Što ako bismo zajedno koračali u duhovnosti?“

„Mislim da je ovaj apostolski poziv u paru strahovito važan, ne znam možemo li ga ostvariti u praksi, ali moj je savjet kolegama svećenicima da, ako je moguće, imaju nekoga s kime mogu raditi ono što inače rade sami, da vide koja je to razlika“, dodao je splitski franjevac, te naveo primjere grupa i zajednica u kojoj se živi Isusov zahtjev naviještanja u parovima

„Pada mi napamet i to da imamo iskustva i s neokatekumenskim grupama u kojima navještaj dolazi od para, i stvari sasvim drugačije izgledaju. Kod nekih udruga ili grupa kao što su naš SKAC, mladi redovito nastupaju u maloj grupici ili u paru. Bog je biće odnosa i mi smo bića odnosa, a najminimalniji odnos je par, i u njemu je onda moguće iskusiti što je to odnos, koliko važnu ulogu igra i što mijenja u ljudima“, zaključio je fra Ante.