Svetkovina Velike Gospe, Uznesenja Blažene Djevice Marije, jedan je od najradosnijih i najdubljih blagdana u životu Crkve. Svake godine 15. kolovoza vjernici diljem svijeta okupljaju se u crkvama, svetištima i hodočasničkim mjestima kako bi slavili Mariju – onu koja je, po Božjoj milosti, tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu. U Marijinom uznesenju kršćani prepoznaju ispunjenje Božjeg obećanja i predokus vlastitog uskrsnuća, znak nade koji nas potiče da ustrajemo u vjeri. Uz tu veliku svetkovinu donosimo ulomak iz knjige Nele Veronike Gašpar, Marijanska ukazanja – »proročka karizma« za naše vrijeme, u izdanju Kršćanske sadašnjosti:

Tijekom dvijetisućljetne povijesti kršćanska zajednica nikada nije Mariju promatrala kao osobu prošlosti, nego kao Majku proslavljenog Sina, koju je On sa svom njezinom ljudskom stvarnošću uzdigao u nebesku slavu. Ona majčinski prati braću i sestre svoga Sina u tijeku vremena svojom zaštitom i potiče ih da se nadaju onome punom oslobođenju i spasenju koje ona već uživa kao »uznesena na nebo«. Ona je Žena između vremena i vječnosti, »most koji od zemlje vodi prema nebu«, kako veliča himan Akathistos.

»Samom činjenicom da se ukazuje, da pokazuje sebe, uvodi nas u tajnu onoga što je Crkva u svojoj biti: čisto djelo Božje milosti. Marija može – upravo zbog svoje savršene poniznosti – pokazivati na samu sebe, jer pritom ne pokazuje ni na što drugo nego na ono što može ostvariti Božja svemoćna milost, a istodobno i na ono za čim i trebamo težiti da bismo postali prave posude za ovu milost i tako ispravno vršili svoju ulogu u Crkvi, u njezinu spašavanju svijeta.«

Svjedočanstvo o jednom od prvih Marijinih ukazanja Šimunu Čudotvorcu u 3. stoljeću govori da se ukazala zajedno s apostolom Ivanom, kojeg je zamolila da svecu na jednostavan i shvatljiv način protumači tajnu Presvetog Trojstva. Za Grke je Marija uvijek bila utjelovljenje mudrosti (sophia), uvoditeljica u Kristove tajne, što se jasno vidi i u molitvama svetog Anzelma Canterburyjskog. Ovdje se Marija pokazuje kao učiteljica Crkve, kao podučavateljica ljudi na zemlji i uvoditeljica u dubine Kristove ljubavi i istine. Ona to čini od »samoga početka« Crkve, boraveći u kući ljubljenog Kristova učenika (usp. Iv 19, 26–27).

Marija se prije svega ukazuje u selima, u brdima, na nepristupačnim mjestima, a njezini »izabranici« ili vidioci uvijek su mali i neznatni. Joseph Ratzinger naglašava važnost »malih« svjedoka vjere:

»Često sam razmišljao o ovoj neobičnoj okolnosti da Crkvu u stoljeću napretka i vjere u znanost najljepše i najsnažnije predstavljaju sasvim jednostavni ljudi – Bernardica iz Lurda, primjerice, ili brat Konrad – koje nisu uspjela okrznuti strujanja vremena. Je li to znak da je Crkva izgubila snagu svoga utjecaja na kulturu i da je smještena još samo izvan istinskog tijeka povijesti? Ili je to znak da je bistar pogled za ono bitno i danas dan samo malenima, a da je tako često uskraćen ’mudrima i umnima’ (usp. Mt 11, 25)? Mislim da su upravo ovi ’mali’ sveci veliki znak našem vremenu, koji me to više dira što više živim u tom vremenu i s tim vremenom.«

Analizirajući sedamnaest mariofanija koje je Katolička Crkva priznala u 20. stoljeću, Stefano De Fiores u jednoj tablici donosi ono što je zajedničko ukazanjima Blažene Djevice Marije u La Saletteu, Lurdu, Pontmainu, Gietrzwaldu, Fatimi, Beauraingu i Banneuxu, Finca Betaniji i Kibehu. Prikaz je preuzet iz njegove knjige.

Na tragu postkoncilske mariologije, treba reći da sve znakove Marijine prisutnosti i djelovanja u povijesti kršćanstva trebamo promatrati kao »jednu jedinu mariofaniju« u različitim događajima koji su međusobno povezani. Ono što je zajedničko svim ukazanjima jest Marijin poziv na molitvu, poziv na obraćenje, povezanost s Bezgrješnim začećem Blažene Djevice Marije ili Bezgrješnim Srcem Marijinim, povezanost s patnjom naroda, vidioca i čovječanstva. U iznimno rijetkim slučajevima, Gospa objavljuje tajne koje su povezane s budućnošću Crkve i svijeta.

Ulomak je preuzet iz knjige “Marijanska ukazanja – »proročka karizma« za naše vrijeme” Nele Veronike Gašpar, u izdanju Kršćanske sadašnjosti.