Pedeset godina za većinu ljudi je čitav život. Pedeset godina u istoj profesiji u današnjemu je vremenu gotovo neshvatljivo, no svećeništvo nije karijera. To je poziv, i to poziv kojega svećenik shvaća ozbiljno. Kao doživotna obaveza sličan je braku, i baš kao kod mladenaca, novozaređeni svećenik neće uvijek imati cjelovitu mudrost koja mu je potrebna za životni vijek proveden u služenju. Mlađim svećenicima dobro dođe da prihvate savjete starijega, iskusnoga svećenika.

Sijeda kosa i brada oca Billa Sullivana svjedoče o više od pedeset godina svećeničkoga iskustva pod njegovim svećeničkim kolarom. Ne hoda brzo kao nekada, ali njegov je um i dalje oštar, a njegova ljubav prema služenju snažna je kao i prije. Čak i u svojim umirovljeničkim godinama on ostaje aktivnim, pomažući u župama biskupije Fort Wayne-South Bend u američkoj saveznoj državi Indiani. Pet različitih župa, jedna škola i jedna bolnica – sva ta mjesta dobila su uz njega mnogo dobroga tijekom njegove službe, a brojni svećenici stekli su mnogo mudrosti služeći uz njega kao sjemeništarci. Oblačio je svećeničko ruho novim svećenicima pri njihovim svećeničkim ređenjima, i propovijedao na njihovim mladim misama, i uvijek mu je bila čast to činiti.

Prema ocu Sullivanu, na početku svećeničke službe važno je sljedeće: „Mislim da je važno da svećenici budu postavljeni na službu uz nekoga tko će im biti dobar uzor.” Iako to nije nešto na što svećenik može utjecati, on je osobno bio blagoslovljen uzorima starijih i iskusnijih svećenika, i nastojao ih je nasljedovati. „Imao sam tu sreću da je uz mene služilo dosta sjemeništaraca, i naravno da želim na njih dobro utjecati”, rekao je. Mnogi od onih na koje je utjecao kasnije su stupili na značajne službe unutar biskupije.

No on ima još mudrosti koje može podijeliti s mlađim naraštajima svećenika – ali i s vjernicima. „Među svećenicima postoji jedna šala: da ono što radimo kada stignemo u neku župu nema uvijek mnogo veze s onime što su nas učili u sjemeništu”, kaže on, a i njegove se plave oči smiju. No iz iskustva zna da svećenik brzo nauči stvari koje ga nisu učili kao sjemeništarca, pa čak ni kao župnoga vikara.

Podijelio je neke od tih iskustava koja je stekao tijekom više od polovice stoljeća.

11 pouka koje katolički svećenik s pedeset godina svećeništva želi podijeliti s mladim svećenicima

  • „Kao prvo: ako ne bude molitve, raspast ćete se.” Kao primjer dao je jednoga čovjeka koji je bio zaređen kad i on, ali koji je napustio svećeništvo nakon što je zanemario svoj molitveni život. Iako se molitva časoslova sedam puta dnevno može činiti nezgodnom tijekom napornoga dana, otac Sullivan uvijek je stavljao molitvu u središte svojega života. Priznaje da ponekad rad postane molitvom, iako dan pun obaveza nikada nije isprika da se preskače molitva.
  • Svećenici moraju održavati dobar duhovni život. „Središnji dio dana uvijek je sveta misa. Morate svoj um pripremiti za to. To nije samo još jedna stvar za uraditi, nego srž naše katoličke vjere.”
  • „Morate imati duboku pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. A što god sam stariji, shvaćam to, jer uz nju možete lakše prolaziti kroz život.”
  • Sakrament svete ispovijedi ključan je ne samo za svećenike, nego i za vjernike laike. „Tako je kada ste svećenik – dio ste života neke osobe pri krštenju, vjenčanju i sprovodu, ali sakrament ispovijedi tako je važan, veoma važan.” Smatra da je žalosno što se danas tako malo ljudi ispovijeda, i što su termini predviđeni za ispovijedanje tako kratki u nekima od župa u kojima je zamjenjivao svećenike koji bi išli na odmor, i potiče da se na taj sakrament obraća više pozornosti, i da ga se pobožnije obavlja.
  • „Nemojte biti vuk samotnjak.” Otac Sullivan govorio je kako je nekim svećenicima teško povezati se sa svojom braćom svećenicima, i kako njegovanje bratske bliskosti treba biti prioritet. Bilo da su nekome zajedničke crte dob ili osobni hobiji, svećenik mora pronaći drugoga svećenika ili skupinu svećenika koji imaju nešto zajedničko s njime, kako bi se međusobno podupirali.
  • „Vježbajte, pazite na zdravlje – to je veoma bitno.” Teško je brinuti se o drugima ako čovjek ne vodi dobro brigu o samome sebi.
  • Svećenik treba uzimati u obzir mišljenja ljudi u župi, naročito onda kada je tek došao u župu. „Ako ste otvoreni za njihove zamisli, ljudi će vam uistinu pružati potporu. Tu se radi o našoj, a ne mojoj crkvi… Ne donosite odluke dok ne poslušate ljude, jer ćete se onda možda iznenaditi i vidjeti da postoji i bolje rješenje.” To je također točno kada trebate popuniti službe i radna mjesta u župi i u školi.
  • Kada postanete župnikom, upoznajte svoje ljude. Ne uvodite promjene dok ne vidite kako stvari stoje.
  • Vodite brigu o župi, uključujući i okoliš crkve. Čak i sadnja cvijeća i popravljanje pločnika pokazuju da se brinete o župi, a ljudi to cijene. „Bude vam toplo oko srca čak i kada samo prolazite pokraj crkve.”
  • Pokažite dobrodošlicu djeci i pomozite im izgrađivati vjeru od malih nogu. Što se njega tiče, otac Sullivan ne može zamisliti da bude u župi bez škole, jer djeca donose živost i svećeniku i župi. „Mislim da je važno da u župi postoji program vjerskoga obrazovanja ili katolička škola, tako da svećenik bude aktivan koliko god je to moguće.”
  • Djeca u župi zasigurno nisu jedina kojima treba duhovna potpora njihova župnika. „Veoma je važno da mladi ljudi budu blagoslovljeni roditeljima koji su puni vjere. To se prilično brzo primijeti, i važno je za život obitelji.” Kada djeca vide kako njihovi roditelji imaju snažnu vjeru i predanost Bogu i katoličkoj vjeri, to onda potiče pozive kod djece, uključujući i poziv na svećeništvo i redovnički život. Otac Sullivan može o tome posvjedočiti na temelju vlastitoga iskustva – redovito je viđao kako njegova majka provodi vrijeme s Blaženom Djevicom Marijom u molitvi, i kako otac svakodnevno ide na svetu misu.

Živjeti život svećenika nije lagan poziv, ali je uistinu blagoslovljen. Otac Sullivan ustvrdio je: „Moram reći da sam na svakoj svojoj službi bio blagoslovljen ljudima koji su uistinu bili puni vjere. Oni vam daju snage da prihvatite sve što Bog želi da činite.”

Izvor: Catholic Link | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.