U vrijeme dok su još hodali bosonogi, neki je veliki indijanski poglavica trpio mnogo kad je morao hodati po oštrom tlu kamenitog područja na kojemu je živjelo njegovo pleme. Nakon dugog premišljanja, svečano zaključi da njegovi ratnici moraju uloviti što više bizona da prekriju cijelu okolicu krznom tih životinja. Kad već ne može promijeniti svoja stopala, neka se bar promijeni tlo po kojemu gaze, pa i uz cijenu da se zatre cjelokupna vrsta američkih bizona. Ljudi su bili preneraženi te jedna skupina ratnika ode do staroga i mudroga plemenskog vrača i zatraži savjet. Ovaj pak predloži: “Savjetujte poglavici da izreže dva komada kože s jednog ulovljenog bizona i njima obavije svoje noge. Gdje god bude hodao, bit će mu ugodno i neće osjećati bolova.” I tako je nastala obuća poznata kao indijanske sandale.

Kako je malo trebalo da postigne jednak, čak i bolji učinak! Valjalo je samo imati više smisla za neke vrijednosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Ljudevita Antona Maračića “Kao zraka koja rastapa”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.