Bijaše neki svetac imenom Filagrije koji je živio u Jeruzalemskoj pustinji. Naporno je radio da bi zaradio za svoj kruh. Dok je stajao na tržnici prodavajući ono što bi izradio rukama, netko izgubi kesu s tisuću novčića. Starac je nađe i ostane na svome mjestu rekavši: “Sigurno će doći onaj koji ju je izgubio.” I eto ga plačući. Starac ga uze nasamo i vrati mu kesu. Ovaj ga zadrža u želji da mu dadne dio. No starac nije prihvaćao. Tada ovaj stane vikati: “Dođite, vidite čovjeka Božjega, što je učinio.” A starac u tajnosti pobjegne iz grada kako ga ne bi hvalili.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Život i izreke pustinjskih otaca” monaha Doroteja Toića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.