Bogu Božje

I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?” A on im reče prozirući njihovo licemjerje: “Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!” Oni doniješe. I reče im: “Čija je ovo slika i natpis?” A oni će mu: “Carev.” A Isus im reče: “Caru podajte carevo, a Bogu Božje!” I divili su mu se.

Mk 12,13-17

Porez je jedan od najizvrsnijih modela omogućavanja kvalitetnog života ljudima. Porez je, poglavito ako njime raspolaže razborita i rodoljubna Vlada, prilika da se pomogne onima kojima je pomoć potrebna, omogući napredak i sigurnost. No, porez o kojem se ovdje govori (usp. Mk 12,13-17), ne shvaća se u tom smislu.

Da damo ili da ne damo

Porez za Isusove suvremenike nije bio socijalna kategorija i razlog za ponos kao što je to kod nas danas, poglavito kod nas koji živimo u vlastitoj državi. Porez koji su Židovi plaćali za njih je bio znak podčinjenosti i sramote. To se nametnulo ne samo kao političko, nego kao i religiozno pitanje. Jer je davanje poreza poganinu značilo izdavanje vlastite vjere.

Farizeji i herodovci

U misiju provociranja Isusa i lov na njegove riječi krenuli su, potaknuti farizejskim vijećem, farizeji i herodovci. Ujedinili su se oni koji su imali potpuno oprečno mišljenje o plaćanju poreza caru. I, što god da kaže, bit će onih koji će Isusove riječi doživjeti kao krive i kao povod za optužbu.

Naime, herodovci su podržavali rimsku vlast, a time i plaćanje poreza, dok su farizeji smatrali da se plaćanjem poreza čini grijeh i nagovarali su ljude da ga ne plaćaju.

Oni dođu i kažu mu

Provokatori ne počinju svoje obraćanje Isusu nimalo provokativno. Hvale ga. Laskaju mu. Navode ga da se uljuljka u njihovu milozvučnu slatkorječivost kako bi ga surovije zaskočili.

Pouka je to i nama da razborito slušamo sve što se o Crkvi govori jer do danas, unatoč cjelokupnoj povijesti Crkve, nije jasno je li Crkvi bilo gore kad joj je bilo loše ili kad joj je bilo dobro. Je li više patila kad su je progonili ili kad su je laskanjem omamljivali.

Donesite mi denar da vidim

Isus traži da mu se pokaže novac kojim se plaća porez. Zanimljivo je da su ga imali i upotrebljavali i oni koji su bili za njega i oni koji su bili protiv. To je pouka i mnogim našim sugrađanima koji od svoje države očekuju zadovoljenje vlastitih prava, a ne mare za zadovoljenje vlastitih dužnosti. U političkom i društvenom odnosu prava i dužnost idu zajedno.

Bogu Božje

No, Isus nije prorok političkog uređenja. Isus naviješta Kraljevstvo Božje koje ima drugačiju logiku i drugačiji način funkcioniranja. Ne govori se kategorijama prava i dužnosti, nego u kategoriji ljubavi.

Premda se, kao što nam svjedoči društveni nauk Crkve, u Evanđelju može pronaći puno poticaja za kvalitetno političko i gospodarsko djelovanje, kršćanstvo je iznad tih kategorija i vezano je ljubavlju i međusobnim pomaganjem.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.