JOSIP JOLE MATEŠA

Umjetnik koji je u Vodicama napravio križ s nerođenim bebama: ‘U ovom trenutku ne smijemo šutjeti’

“Križ je u crkvu postavljen na početku korizme, na Pepelnicu ujutro. Toga dana sam pozvao jednu lokalnu televiziju, koja je snimila intervju sa mnom, ali ga nikada nije objavila. Večer prije nego što je križ završio na portalima supruzi sam rekao kako sam uznemiren jer je već prošlo 20 dana i još nema reakcije javnosti.”

Foto: portal Infovodice

Fotografija križa s petero nerođene djece, koja su probodena čavlima, prošloga tjedna se počela širiti društvenim mrežama. Vodički samouki umjetnik Josip Jole Mateša je ovaj križ postavio na početku korizme. Za druge medije je izjavio kako križem nikoga nije htio osuditi, a u razgovoru za Bitno.net objašnjava zbog čega je izradio ovaj križ te kako komentira reakciju javnosti. Bijeli križ, koji je visok gotovo četiri metra, izradio je tako da ga može rastaviti i nositi na prosvjede protiv pobačaja.

 – Kako ste došli na ovu ideju?

Na najviše svojih ideja došao sam kada sam molio krunicu. Konkretno, na ovaj križ me je potaknuo novi zakon o pobačaju. Duboko u sebi sam znao da u ovom trenutku ne smijemo šutjeti, jer u vrijeme kada treba govoriti šutnja može predstavljati grijeh. Šutjeti znači potvrđivati ono što netko drugi radi, u ovom slučaju odobrava pobačaj. Mi kršćani smo pozvani boriti se za istinu koja nas jedina može osloboditi: pobačaj je ubojstvo. Križ sam napravio iz kršćanskih uvjerenja, ali i ljudskosti prema nevinoj nerođenoj djeci. Uvjeren sam da život počinje od začeća te da ga čovjek nema pravo prekidati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 – Zbog čega ste napravili baš bijeli križ i na njemu pet nerođenih beba?

Bijela boja simbolizira nevinost. Najnevinija osoba je bio Isus Krist. Mi možemo govoriti što hoćemo, ali svi ljudi su grešni, samo je Isus bio bez grijeha. Čak mu ni Pilat nije mogao naći krivicu. Isus nije zaslužio smrt. Njega su osudili naši grijesi. Svojim umjetničkim djelom sam htio naglasiti kako su pobačena nevina djeca najsličnija Njemu, tom razapetom Isusu, a pet nerođenih beba na križu simbolizira pet Kristovih rana.

– Ljude je najviše zgrozila krv koja teče iz nerođenih beba.

Mislim da je javnost bila najviše uznemirena jer su te bebe probijene čavlom, baš kao što su ruke našeg Spasitelja bile probijene čavlima. Iz tih čavala, odnosno iz njihovih dječjih tjelesa, teče krv po bijelom križu. Na vrh križa sam stavio biblijski stih iz Knjige Postanka, riječi koje je Bog izrekao nakon što je Kajin ubio Abela. Bog je pozvao Kajina i upitao ga gdje mu je brat. Kajin mu je odgovorio: „Zar sam ja čuvar brata svoga?“ Bog je tada kazao: „Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče!“ Ja sam na križu napisao: „Krv njihova iz zemlje k meni viče.“ Međutim, naš Bog nije osvetoljubljiv, nego Bog praštanja i pomirenja, On je milosrdna ljubav. On je svoju ljubav pokazao na križu kada je zavapio: „Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine.“ Bog poznaje sve naše krivnje. Njemu je također poznato koliko su oni, koji su pobacili svoju djecu, svjesni svoje krivice. Ili možda uopće nisu. Zbog toga sam ja na dno križa stavio utješni stih iz Psalma: „Ako me mati i otac ostave, Jahve će me primiti.“

 – Kako komentirate reakciju javnosti na križ?

Križ je u crkvu postavljen na početku korizme, na Pepelnicu ujutro. Toga dana sam pozvao jednu lokalnu televiziju, koja je snimila intervju sa mnom, ali ga nikada nije objavila. Večer prije nego što je križ završio na portalima supruzi sam rekao kako sam uznemiren jer je već prošlo 20 dana i još nema reakcije javnosti. Sljedećeg jutra je krenula priča i počeli su me zvati novinari. Zaista sam bio spreman. Jednom prilikom mi je prišla žena i zamolila me za razgovor. Upitala me je zašto sam na križ stavio baš pet beba. Odgovorio sam joj kako one simboliziraju pet Isusovih rana. Ona se tada rasplakala i priznala mi je kako je napravila upravo pet pobačaja. Zbog toga ju je moj križ jako pogodio.

– Pojedini portali tvrde da su i župljani bili zgroženi tim križem.

I ja sam to pročitao. Zvao me jedan prijatelj koji je rekao kako ti koji se bune protiv križa vjerojatno nikada nisu bili pravi vjernici. Osnovni problem je u tome što se roditelji boje kako će djeca reagirati na moj križ. Primjerice, moja unuka me je pitala kakav sam to križ napravio, pa sam joj sve iskreno objasnio. Navodno je razlog zbog čega pojedini župljani na križ nisu reagirali s odobravanjem bio taj što djeca ne mogu prihvatiti stvarnost pobačaja. Ja pak smatram kako se djeca trebaju odgajati u istini kako bi jednom postali odgovorni roditelji, koji će prihvatiti život i neće dijete u trbuhu nazivati nakupinom stanica. Djecu treba na vrijeme učiti kako se štiti život kako jednom ne bi bilo prekasno.

 – Sudjelujete u molitvenim bdjenjima protiv pobačaja ispred šibenske bolnice. Koja su vaša iskustva?

Naša grupa iz Vodica bdije petkom. Prolaznici reagiraju na različite načine. Pojedini se zaustave, jave se i žele s nama popričati, ali većina ih je, nažalost, nezainteresirana. Dolazim pred bolnicu kako bih molio za istinu. Najgore je kada čovjek ne zna istinu, odnosno nije svjestan što čini. Bog čovjeka poziva na dobro. Međutim, budući da je sotona otrovao tu božansku aktivnost, čovjek više ne može raspoznavati dobro od zla. Čovjekov život je obilježen stalnom borbom između istine i laži. Mi pred bolnicom molimo kako bi čovjek spoznao istinu: Bog stvara život koji počinje začećem.

Foto: portal Infovodice

Rašeljka Zemunović | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 1. travnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi