Bila je „učenica-misionarka“, kako ju naziva Sveti Otac, s karakteristikama apostola, svjedoka Uskrsloga, poput žena koje su slijedile Isusa i svjedočile za njega nakon njegova uskrsnuća. Živi od euharistije, izvora i vrhunca kršćanskog života.

Pauline je rođena 1799. godine i bila je kći bogatog proizvođača svile. Njezin stariji brat Fileas bio je sjemeništarac, poslije svećenik i utjecao je na nju otvarajući joj vidike životne misionarske duhovnosti. Kad je imala 15 godina, pala je i teško se povrijedila te ozbiljno razboljela. Njezina majka zavjetovala se Bogu da ona daje svoj život samo da njezina Paulina ozdravi. Zavjet se ispunio i Paulina je ozdravila, a majka je umrla. 1816. kad je Paulina imala 17 godina, nakon propovijedi jednoga svećenika, obratila se. Odrekla se svjetovne taštine, zavjetovala tjelesno i duševno djevičanstvo, iako nije osjećala redovničkoga zvanja.

Pauline je mijenjala svoj život i svakim danom sve više postajala odana Bogu. Kada se Paulina obratila i odlučila uzeti život u svoje ruke, zapravo prepustiti ga u Božje ruke, ona odabire ljubav usmjerenu na misijsko djelovanje. Svoj život posvetila je misionarstvu, molitvi i služenju siromašnih. Izvrsno je povezivala duhovno i molitveno usmjerenje s konkretnim odricanjima, doprinosima i akcijama za potrebe misija. Vodila ju je misao da je najjednostavniji i najučinkovitiji način pomaganja misija u spajanju zajedničke molitve i zajedničkog djelovanja. Paulina piše: “Ogromna želja za ljubavlju i sveobuhvatna žeđ da posjedujem svog Boga natjerala me da poželim djelovati u njegovu slavu. Željela sam pridonijeti slavi Crkve. Nikad nisam osjećala poziv za redovničkim životom. Željela sam gledati proslave odijevanja redovnica, ali neodoljiva sila izvela me s radošću iz tog svetog mjesta i kao da je meni zavapila: na ovaj se način ne bi trebala posvetiti Isusu Kristu” (Georges Naïdenoff, Pauline Jaricot, op. cit., str. 39)

Godine 1822. osnovala je “Djelo za širenje vjere” i željela je da se za misije u svijetu ne brinu samo biskupi, svećenici i redovnici nego svaki kršćanin. Svaki član je svakodnevno molio kratku molitvu za misije i svaki tjedan donirao po jedan novčić (tada je kava koštala kao dva takva novčića). Na taj način svi su se mogli uključiti i pomoći, bez obzira na socijalni status jer iznos koji su izdvajali nije bio preveliko opterećenje. I svatko je trebao pronaći nove članove te su molitvom i prilogom podržavana misijska društva i misionari. Nekoliko godina kasnije, 1826. godine, Pauline je osnovala molitveni pokret pod nazivom “Živa krunica”. 1835. godine Pauline se smrtno razboljela i odlučila se na mukotrpno hodočašće u Mugano kod Napulja na grob svete Filomene. Na svetičin blagdan Paulina je čudesno ozdravila za vrijeme svete mise. S imetkom koji je naslijedila od svojih roditelja, željela je pomoći izrabljivanim radnicima i radnicama tvornice i osnovati tvornicu socijalnog modela. Pritom je nasjela na varalice koji su glumili pobožnost i koji su joj oduzeli sav njezin imetak. Tako je Paulina odjednom ostala bez svega. Doživjevši razočaranje i nerazumijevanje u tom društvenom pothvatu, napuštena od ljudi, još se više utjecala Bogu i kod njega nalazila okrepu i utočište. Nekoć bogata, umrla je siromašna, nalazeći se na popisu gradskih siromaha.

Iz ovoga vidimo da ni jedno veliko djelo nije nastalo bez silne ljubavi i rada i potpunog darivanja Bogu.

Tri lekcije iz života blažene Pauline Jaricot

Postoje tri aspekta Paulinina života i svjedočenja misionarskog poziva koji može biti uzor našim životima.

Predanost misiji svaki dan. Za Pauline misija nije bila rezervirana za određene trenutke, već za svaki dan. “Krugovi” radnika u tvornici svile njezine obitelji obećali su dnevnu molitvu i redovitu žrtvu. Molimo se svaki dan za one koji služe u misijskim crkvama diljem svijeta, te za siromašne i ranjive koji čuju njihovu poruku o „nadi koja spašava”!

Vizija cijelog svijeta. Pauline je snažno osjećala da pomoć ponuđena misijama njezina vremena treba biti univerzalna – da nitko ne bude zaboravljen. Kada je Društvo za širenje vjere službeno ustanovljeno 3. svibnja 1822., ista vizija je prevladala – molitva i žrtva za misije svijeta.

Živjeti u ljubavi. Kao mlada žena, Pauline je izrazila želju da “voli bez mjere, bez završetka”. Naša bi se ljubav trebala izliti u zajednicu, šireći se izvan nas samih, do onih dalekih mjesta, gdje nitko ne gleda.

Pauline je rođena u dobrostojećoj obitelji, a preminula u siromaštvu. Papa Franjo ističe da njezinom beatifikacijom Crkva potvrđuje da je znala prikupljati blaga na nebu, blaga koja proizlaze iz hrabrosti darivanja i koja otkrivaju tajnu života: samo dajući ga može ga se posjedovati, samo gubeći ga ponovno ga se pronalazi.

Molitva za dobivanje milosti po zagovoru blažene Pauline Marie Jaricot

Bože naš Oče, ti si nadahnuo blaženu Pauline Marie Jaricot na utemeljenje Djela za širenje vjere i „Žive krunice“, kao i na zalaganje za bolesne i siromašne. Udijeli nam, po njezinu zagovoru… [izgovara se tražena milost]. Neka se, po njezinu primjeru, što veći broj kršćana posveti naviještanju Evanđelja, kako bi muškarci i žene našeg vremena i svi narodi mogli otkriti tvoju beskrajnu ljubav očitovanu u Isusu Kristu, Gospodinu našemu, koji živi i kraljuje s Tobom u jedinstvu Duha Svetoga u sve vjekove. Amen.

Blažena Pauline Jaricot, moli za nas!

Zadobivene milosti možete poslati na: mission.croatia@misije.hr