Danas će oko 446 tisuća djece u Hrvatskoj krenuti u školu, a njih 35 tisuća prvi put će sjesti u školske klupe. Prvi dan škole predstavlja uzbuđenje za djecu, dok roditelje čini ponosnim ali i zabrinutim za budućnost njihove djece.

“Hoće li drugi znati odgajati moju djecu? Kako će se moje dijete snaći u moru novih obaveza? Hoće li pronaći dobre prijatelje…”, ovo su samo neka od pitanja s kojima se roditelji suočavaju. Zbog toga smo odlučili kontaktirati desetak katoličkih majki iz Hrvatske kako bismo od njih dobili korisne savjete za idućih devet mjeseci.

Ana-Marija Hudinčec: “Moja djevojčica postaje velika…”

Mala prvašica

Majka već sedam godina. Ova rečenica u uhu mi zvoni posljednjih nekoliko mjeseci, sve češće i glasnije. Moram priznati da nisam imala teret i opterećenje nakon što sam prvi put postala mama, naime dolazim iz obitelji u kojoj sam ja prva od sedmero djece pa mi je to iskustvo zaista pomoglo u mojem majčinstvu. Međutim, u ovih sedam godina puno toga se dogodilo. Prvi plač. Prvo pitanje. Prvi koraci. Prve riječi. Prva vožnja biciklom. Prvo ljetovanje. Prvo plivanje. A sada dolazi i prvi dan škole. Moja djevojčica postaje školarka. Postaje velika. Od sada je neću samo ja odgajati. Dolazi škola, dolaze prijatelji, dolaze obaveze koje zahtijevaju od mene da budem prisutna i da je pripremim u potpunosti za život.

Svojim dolaskom u Zagreb, dolaskom na Salezijansko dvorište i upoznajući karizmu svetog Ivana Bosca, učeći od njega ljubav za mlade, upoznala sam svog supruga. Zajedno hodamo kroz ovozemaljski život odgajajući naše kćeri da postanu dobre kršćanke i poštene građanke. Razmišljajući kako se najbolje pripremiti za školu obratila sam se njemu, ocu i učitelju mladeži, svetom Ivanu Boscu. Moleći devetnicu na nakanu upisa osnovne škole i prihvaćanja Božje volje za našu budućnost, shvatila sam da nisam sama u tom svijetu. Koliko djece se upisuje u prvi razred? Koliki roditelji se brinu u kojoj sredini će im dijete odrasti? Stoga sam svoju devetnicu usmjerila za roditelje. Za prihvaćanje toga da su djeca naš dar. Dar ovome svijetu. Molila sam da rastemo ljubeći njih kako bismo još više ljubili Boga. Onoga koji zna svaki naš korak i svu našu budućnost. Don Bosco mi je pomogao kao i uvijek. Znam kako će sa mnom u razredu, na roditeljskom sastanku, na susretima naše djece, na našem prvom danu škole biti još puno roditelja koji brinu za svoju djecu. I počela sam moliti i za njih. Da im srca budu spremna na odrastanje. Da i oni teže tome da im djeca postanu dobri kršćani i pošteni građani.

Tea Agejev: Pripremali smo se preko ljeta

Obitelj Agejev je snimila Martina Balvan

Prvo što nas čeka kad se približava nova školska godina je vraćanje bioritma na rano ustajanje. Već nekoliko tjedana prije početka škole pokušavamo vratiti odlazak na spavanje bliže onom redovnom. Tople noći ometaju san, pa se ustajanje ipak otegne, ali polako idemo u pravom smjeru. S obzirom na to da ljeto većinom provodimo u Zagrebu, imamo privilegiju da možemo na vrijeme nabaviti školsku opremu i izbjeći gužve. Ipak, prvo treba raščistiti sobu i napraviti mjesta za nove stvari. Naravno, to nam je u planu od kraja školske godine, ali tek nakon Gospe zapravo kreće radna akcija. Suhi flomasteri, drvene bojice koje se ne mogu našiljiti, tupe škare za likovni, pet paleta za tempere (kako se to dogodilo?!) nalaze su blagu dragocjenih papirića, kreativnih radova, puzzle kojima nedostaju komadi, špilovi karata za Uno i Crnog Petra kojima fali većina karata i dijelova igračaka koje više ne možemo ni imenovati. Sve će to mamine ruke strpljivo sortirati, našiljiti, reciklirati ili baciti u smeće. Pa onda sve to ponoviti s odjećom i obućom jer djeca preko ljeta, Bogu hvala, rastu kao gljive. Po balkonu i hodniku već stoje vrećice i kutije s uščuvanom robicom koju treba proslijediti, a garaža nam izgleda kao trgovina s cipelama. No, do prvog ponedjeljka u rujnu sve će biti na svom mjestu.

Jesmo li što učili preko ljeta? Naravno! Vjerujem da je najteže prilagoditi se školskom ritmu ako se ljeto svede na ekrane i spavanje do podneva. Zato smo učili na izletima u Samobor, Ljubljanu, na Medvedgrad, hodočašćima Majci Božjoj Sljemenskoj, učili o povijesti u muzejima, učili o životinjama na hipodromu i u ZOO-u i učili plivati u bazenu. Ponavljali smo matematiku kroz igru i pisali razglednice s izleta. Tjedan dana smo imali kazališni kamp za naše male prijateljice kod kuće. To je plus kad ti je mama teta iz dramske. Radili smo predstave, crtali stripove, improvizirali i pripovijedali priče. Bilo je baš zabavno, a male su glavice učile i igrale se istovremeno.

Marina Sviben: Proživjeti, a ne preživjeti školsku godinu

Obitelj Sviben

Prije nego odgovorim na pitanje kako preživjeti ovu školsku godinu, ja bih preformulirala pitanje: kako proživjeti ovu školsku godinu? Jer, upravo je to ono što želimo. Ne preživljavati, nego proživjeti ovu godinu s našom djecom.

Prije nego krenemo s konkretnom organizacijom, potrebno je napraviti jedan kvalitetan i zdrav uvod u školsku godinu. Mi smo kao obitelj odlučili imati “obiteljsko sabiranje”, tijekom kojega dijelimo dojmove o ljetovanju. Razgovaramo o tome što smo novo naučili, gdje smo se pobijedili, na koje poteškoće smo nailazili, gdje smo se najviše obogatili i na čemu smo sve zahvalni. Važno je da djeca postanu svjesna onoga što su doživjela, da skupe male bisere ljeta i ispunjeni zahvalnošću krenu u nove radne pobjede. Tako neće biti ljeto samo preživljeno, već proživljeno, a oni će radosna i otvorena srca krenuti u nove izazove, jer imaju blago koje žele radosno podijeliti.

Uz organizaciju početka nove školske godine važno je pripremiti dječja srca. Mi smo ti koji početak školske godine predstavljamo kao napor ili jedan novi, lijepi životni izazov. Organizacija podrazumijeva svjesnost i prisutnost, stoga je važno dati djeci odgovornost u skladu s njihovom dobi. Neka naprave popis bilježnica i školskog pribora koje treba kupiti, otvore svoje likovne kutije i nadopune ih onime što nedostaje.

Tijekom godine svakako treba izbjegavati zamke preopterećenosti, kako nas roditelja, tako i naše djece. Trebamo biti umjereni s izvannastavnim aktivnostima. Također treba izbjegavati zamku da radimo sve umjesto djece. Dobro je odrediti i napisati podjelu poslova za svako dijete u skladu s njihovom dobi. To se može staviti na vidljivo mjesto u kući pa tako dijete svaki dan provjeri što je napravilo. Jer, osim što imaju školu i određene aktivnosti, ovo je njihov dom i važno je da sudjeluju u zajedničkom obiteljskom životu. Važno je da osjete koliko mogu doprinijeti u domu, koliko su važni i da se uvjere koliko su sposobni, jer osim potrebe za sigurnošću, djeca imaju potrebu vidjeti da su sposobna.

Preporuka za molitvu je svakako molitva/devetnica anđelima čuvarima. Ona ih uvodi u spoznaju da nisu sami – da imaju jednog nevidljivog, a stvarnog prijatelja anđela čuvara. Čini mi se važno osvijestiti im kako mogu posegnuti za pomoći svojeg anđela čuvara dok obavljaju radne zadatke, dok se igraju i koliko im on može pomoći u pobjedi svake negativnosti.

Konačno, važno je da smo mi roditelji budni, otvoreni i spremni zaustaviti sve kako bismo se pogledali, izrazili, međusobno si oprostili i krenuli u nove životne avanture. Neka naš pogled ne bude upravljen samo u intelektualna, sportska i ostala postignuća naše djece. Pozvani smo da brinemo za njihov pogled i njihova srca. Nije važno tehnički kako ćemo nešto izvesti, nego u kakvom duhu ćemo djeci pristupiti.

Mateja Jurin: Sportski prihvaćati školske izazove

Slučajni susret na putu prema školi

Oboružati se strpljenjem i otpustiti očekivanja. Sportski prihvaćati školske izazove. Ne raditi umjesto djeteta, poticati što samostalnije obavljanje; iako to može značiti nenapisanu domaću zadaću, zaboravljenu pernicu i slično. Jasno postaviti rutinu: odrediti vrijeme ustajanja i lijeganja, vrijeme za domaću zadaću, i to svaki dan u isto vrijeme. Mi roditelji često brinemo kako motivirati i kako nagrađivati svoju djecu te smišljamo koliko im vremena dopustiti na internetu. Učinimo djeci uslugu i pobijedimo tu bitku s videoigricama zauvijek. Važno je shvatiti da je upravo vrijeme koje provedemo s djetetom njegova najbolja nagrada! To je investicija u akademski uspjeh sa sigurnim povratom!

Josipa Nemet: „Pusti Njega!“

Obitelj Nemet

Majka sam tri školarke koje će ove školske godine pohađati sedmi, treći i prvi razred, jedne četverogodišnje vrtićarke i dvogodišnjaka s kojim sam na roditeljskom dopustu. Pitanje iz naslova je suprugu i meni bila super prilika podsjetiti se što nam je do sada bilo od velike pomoći u rješavanju svakodnevnih izazova s našom dječicom pa ću istaknuti par sastojaka dobrog recepta koji se trudimo slijediti, ponekad uspješno.

1. Mama i Tata su prvenstveno Muž i Žena

Svaki dan biti svome supružniku sakrament: razgovorom, darivanjem i molitvom. Sve ostalo djeci je sporedno. Promatranje mama i tate kako se ljube i slažu, gledanje roditelja koji se poštuju i svakodnevno raduju jedno drugom nadomješta sve nedostatke.

2. Molitva i sakramentalni život

Svaki katolički roditelj zna da je molitva život duše, nismo to ‘naštrebali’ na katehezi nego smo sami iskusili na težak način. Bez molitve ne ide. Bez temelja je sve neizmjerno teže, za nas dvoje nemoguće. Svaka obitelj ima svoj raspored i nema tu pravila, ali ono što je našoj maloj djeci jako važno je uvriježeni raspored obiteljske molitve. To im daje sigurnost i osvješćuje da je njihovim roditeljima Netko jako važan. Za izazove obiteljskog života meni je najvažnija osobna molitva Gospine krunice. Kad sustignu problemi, osobito sa starijom djecom, ne uzdaj se u sebe nego gledaj Mariju, uči od Marije, budi kao Marija.

Nedavno smo se počeli suočavati s izazovima puberteta, odjednom shvatiš da se tek tada zaista cijelim bićem odvajaju od tebe, poput dvanaestogodišnjeg Isusa koji je odlučio ostati s Ocem u Hramu. Osjećaš se kao da ih ponovno rađaš i nisu više zaštićeni toplinom tvoje brižnosti i snagom tvoga autoriteta. Oni žele izgraditi svoju ljestvicu vrijednosti, spoznati sami, pasti i dići se sami. Što ti preostaje? Moli iz petnih žila i razgovaraj, razgovaraj, razgovaraj! Ali ne kao s djetetom, daj slobodu misliti drugačije, traži njihovo dobro raspoloženje, ne budi dosadan, traži prostor za zajednički smijeh, ne govori im da „šute“, ne zapovijedaj, misli na njihovo dostojanstvo kojeg sada postaju u potpunosti svjesni. Naš koristan savjet bi bio, prije svakog zahtjevnijeg razgovora s tinejdžerom pročitaj kako su se sveti Isusovi roditelji nosili s ‘neposluhom’ svog tinejdžera. Taj dio evanđelja je utjeha, pouka i putokaz za sve probleme u pubertetu.

3. Red i raspored

Svakom djetetu je za optimalan razvoj jako važno lijepo i uredno okruženje u domu. Dijete, bilo toga svjesno ili ne, radosnije i bezbrižnije se igra, uči i moli ako je životni prostor čist i uredan. Bilo bi dobro da svako dijete ima svoj osobni prostor, koliko god on malen bio, koji je samo njegov, koji može po svom ukusu organizirati i održavati prihvatljivo urednim, naravno znajući da kad je jako umorno i pretrpano obavezama, tu je mama koja će taj umor prepoznati i sve će se čudesno ‘porihtati’. Našoj djeci također najviše odgovara ustaljeni raspored aktivnost, od ustajanja, obroka, higijene i ostalih dnevnih obaveza. Ako je dijete uz školu opterećeno intenzivnim rasporedom izvanškolskih aktivnosti, primjerice škola jezika, trening, glazbena škola, jako je važno da su na te aktivnosti krenuli i idu svojom radosnom inicijativom. A što je najvažnije, da u tom zahtjevnom rasporedu ostane dovoljno vremena za najvažniju izvanškolsku aktivnost, obiteljski život.

4. Razgovor i prisutnost

Prisutnost roditelja, čak i kada vam govore da ste dosadni, djeci je izuzetno bitna. Mi volimo razgovarati, čitati na glas, zajedno gledati film ili utakmicu i glasno komentirati, razgovarati dok ručamo, sjedimo, šećemo ili se vozimo u autu, razgovarati o bilo čemu i svačemu je naš omiljeni oblik druženja. Trudimo se djeci isticati da katolička obitelj nije kao druge uronjene u svijet i kako su neki stavovi svijeta za katoličku obitelj beskompromisno neprihvatljivi. Jako nam je važno da naša djeca od najranije dobi mogu izraziti sve osjećaje na pristojan način te također iskreno prepričati neki neugodni događaj. Roditelji se trebaju najviše plašiti djetetove šutnje, osobito u starijoj dobi kada šutnja može prijeći u pasivnu agresivnost.

5. Svijest o paloj naravi

Svi smo mi roditelji dobro upoznati s teretom vlastite pale naravi i stvarnosti da smo jadni bez Gospodinove milosne ruke. Međutim, često zaboravimo da su naša djeca isto tek na putu svetosti. Što su stariji i slobodniji u svom djelovanju, njihova pala narav predstavlja sve veći izazov, kako za njih tako i za nas. Moj oksimoronski savjet bi bio, koristite sve raspoloživo od tehnologije kako biste ih u njihovoj slobodi nadzirali. Dobila sam od prijateljice lijep savjet koji se pokazao nekoliko puta djelotvoran: ako imate sumnje i želite otkriti radi li dijete nešto loše, molite se Gospi Žalosnoj da vam se razotkrije istina a da pritom ne povrijedite dostojanstvo djeteta. Vodite računa u kakvom je društvu i kako provodi vrijeme jer ulaskom u pubertet društvo preuzima dominaciju u formiranju mišljenja i stavova.

6. Budite uključeni u obrazovni proces

Prepoznajte talente i pomognite djetetu da ih razvija, ali također prepoznajte njegove ‘slabe točke’ i posvetite vrijeme da dijete popuni rupe i ne zaostaje jer velik zaostatak rezultira ogorčenošću i odustajanjem. Pratite koji vanjski predavači održavaju programe u vašoj školi i vrtiću i provjerite popis lektire. ‘Naoružajte’ se istinom, upoznajte polje katoličke apologetike, upoznajte bogatstvo dokumenata naše Crkve o odnosu vjere i znanosti, ali nemojte se educirati YouTube snimkama neprovjerenih autoriteta.

7. Učite djecu askezi

Već od najranije dobi djecu možemo učiti askezi. Trpljenja će u starijoj dobi neminovno biti. Od njih će se kako odrastaju tražiti sve veća žrtva i trud. Od toga ih ne možemo zaštititi, ali ih možemo donekle pripremiti. Primjerice, mi svoju malu djecu povremeno potičemo na odricanje od nečega što im je drago (npr. slatkiši ili crtići) na kraći period kako bi ukoliko uspiju bili nagrađeni ili izbjegli neku posljedicu ranijeg lošeg ponašanja. Tako se vježbaju u samodisciplini i pripremaju za borbu protiv samoživosti.

8. ‘Zabranjeno kukanje’

Za kraj savjet iz naslova knjige dragog pape Franje. Jedan savjet koji sebi najčešće moram ponavljati. Svakog trenutka, bez obzira na njegovu težinu, ljubi svetu volju svoga Nebeskog Oca. Ne ponašaj se kao da sve ovisi o tebi i ne kukaj kako bi bilo bolje da je nešto u prošlosti ili sadašnjosti bilo ili jest drugačije. Gospodin svime upravlja. On te ne da od sebe. Jednostavno „Pusti Njega!“.

Željka Marunica: Za koga ili što odgajam svoje dijete?

Školarci u obitelji Marunica

Pitanje koje nudi slojeviti odgovor jer samo značenje riječi “preživjeti” je zapravo složeno i nimalo jednostavno, posebice u ovo moderno doba. Možda više nego ikad važno je okrenuti se Bogu, Božjoj riječi i otuda crpiti snagu za svakodnevicu koja nas baca amo-tamo.

Organiziraj se! Pokušaj prepoznati prioritete u svojoj obitelji (zajednička molitva, zajednički obrok, obiteljski sastanci, izvanškolske aktivnosti, boravak na zraku i sl.). Pri određivanju prioriteta važno je postaviti pitanje za koga ili za što odgajam svoje dijete. Koji je cilj mog odgajanja? Vjerujte mi, odgovor na to pitanje uvelike će vam pomoći odrediti što je važno za vašu obitelj. U skladu s time složite tjedni plan i organizaciju koju zatim stavite na vidljivo mjesto tako da svaki član bude upoznat s dinamikom (za mlađe članove koristite slikovni prikaz). Uvijek budite spremni na fleksibilnost u rasporedu i eventualne promjene. Organizirajte vrijeme za sebe i za svoj brak! Za to jednostavno morate stvoriti vrijeme, jer vi ste temelj vaše obitelji.

Andreja Sipić: Kako zapamtiti sve te brojne obaveze?

Osmeročlana obitelj Sipić ima četiri školarca

Kad obitelj konačno dobije stabilan raspored sati i svih ostalih aktivnosti, smatram da je najbolje napraviti zajednički kalendar u koji se zapisuju svi termini i obveze. Jer, čak i oni koji imaju super memoriju, ako imaju više djece, mogli bi se izgubiti u silnim roditeljskim sastancima, terminima kod zubara, oftalmologa i slično. Tijekom godine pojavit će se obaveze koje će remetiti uhodani raspored. Starija djeca mogu imati i vlastite kalendare pa podsjećati roditelje na obveze. Međutim, najbolje je zajednički kalendar na vidljivom mjestu kako bi bio dostupan roditeljima i djeci. Kod nas se on nalazi na frižideru. Mi imamo pravilo da u njega upisujemo svaki najavljeni izlet, odlazak u kazalište i slično.

 Željka Adanić: Molimo za buduće učitelje i učiteljice

Obitelj s čak šest školaraca

Ja sam mama Željka i ove školske godine u našoj obitelji imamo šest školaraca. Najstariji sin, Jakov (15), kreće u prvi razred gimnazije; Filip (14) kreće u osmi razred; Juraj (12) u šesti razred; Bartol (10) u četvrti razred i blizanci Dominik i Benjamin (7,5) kreću u prvi razred. Da bude još izazovnije, naš Dominik je dijete s teškoćama u razvoju te će imati prilagođeni sadržaj i primjenu individualiziranih postupaka iz svih nastavnih predmeta uz pomoć asistenta.

U našoj je obitelji kod polaska svakog djeteta u školu prisutno uzbuđenje i radost. Za taj novi životni period pripremamo ih razgovorom i molitvom. Pričamo im o školi kao o mjestu gdje će upoznati nove prijatelje i gdje će uz pomoć učitelja i učiteljica naučiti puno korisnih i zanimljivih stvari koje će im pomoći da jednog dana budu skroz samostalni. Kako smo velika obitelj (uz šestero dečki imamo i još dvije djevojčice), prije polaska u školu ih učimo da budu što samostalniji u rješavanju svojih obaveza. Imamo potpuno povjerenje u učitelje naše djece, a mi kao roditelji tu smo da pomognemo ako nešto zapne, a ne da rješavamo njihove obaveze umjesto njih. Smatram da je tu velika zamka i greška roditelja kada na sebe preuzimaju odgovornost koju treba izvršiti dijete. Također učimo svoju djecu da smo svi različiti i da ne možemo svi biti izvrsni na svim područjima, ali da u svojim mogućnostima damo najviše od sebe. I da nije bitno kako izgledamo, koju torbu i tenisice nosimo, bitno je da smo svi ljubljena djeca Božja koja su vrijedna takva kakva jesu.

Prije početka nove školske godine svi zajedno u obitelji molimo za budućeg učitelja ili učiteljicu, profesore, a sada i za Dominikova asistenta. Mirni smo i radosni jer znamo da će Gospodin providjeti za svakoga od njih ono što im je najpotrebnije. Utječemo se i našoj Majci Mariji da ih štiti svojim plaštem i tražimo pomoć anđela čuvara da im pomognu u raznim novim situacijama.

Ksenija Katavić: Ne stavljati naglasak na ocjene, nego na trud

Organizacija će biti puno lakša ako dnevni i tjedni plan stavimo na papir. Čula sam rečenicu jednog čovjeka duboke vjere koji kaže: “Ako si ti ne organiziraš dan, budi sigurna da će ga Neprijatelj organizirati.” Kod nas postoje dva magnetna planera na hladnjaku, jedan tjedni i jedan mjesečni, te još dodatno planiramo što ćemo raditi pojedini dan. Moji školarci ove godine prvi put donose torbe svaki dan kući (do sada su preko tjedna bile u školi). Već sam smislila vrijeme kad ću im pregledati torbe i razgovarati o školskim obavezama: što su učili i imaju li zadaće. Potrebno je pobrinuti se da djeca idu na vrijeme spavati jer većinu poteškoća u školskoj godini imali smo kada su dečki bili nenaspavani. S obzirom na to da je prošle godine najviše propusta bilo vezano uz lektiru, ove godine sam odlučila uvesti točno određenih pola sata u tjednu kada će dečki čitati lektiru, a mi ostali svoje knjige i slikovnice s mlađima.

Važno je djeci omogućiti da se malo odmore od škole. Mi vikendom nastojimo što manje „klasično“ učiti; cilj nam je otići u prirodu, igrati se, odmarati, družiti se s prijateljima ili raditi nešto kreativno te ih tako obogatiti za nova iskustva.

Nikolina Dizdar: A što kada dođu krize?

Obitelj Dizdar

Kada dođu krize, važno je da jedni drugima u obitelji pružate bezuvjetnu podršku. Tada nastojte pojačano zajedno moliti, primjerice u podne, u tri sata poslijepodne… Navečer možete moliti za protekli dan. Tada djeca mogu sama nabrajati sve na čemu su toga dana zahvalna. Sigurno će biti i smiješnih izjava. Svakako ih blagoslovite prije spavanja. Jednom je moj dvogodišnjak došao k meni i sam tražio, pokazujući rukom na glavu, da ga blagoslovim. To su trenuci Neba na zemlji. Djeca sve upijaju. Nastojmo da to bude samo ono što je dobro.