Tekst je originalno objavljen 8. kolovoza 2014. kao prvi iz niza Velike mističarke Katoličke Crkve. Ostale tekstove iz niza možete pročitati OVDJE.

To je bilo vrijeme kad su počele izvanredne milosti stizati u njezin život.

Liječnici su ju već poslali kući da umre, jer su vjerovali da nikako neće još dugo živjeti. Gabriel Possenti (sada svetac Katoličke Crkve) tad joj se počeo javljati u vizijama, savjetujući ju da izmoli Devetnicu Svetom Srcu Isusovu moleći za ozdravljenje. 3. ožujka 1899. Isus joj se ukazao i izliječio je na zadnji dan devetnice. Bio je to ujedno i prvi petak u mjesecu, koji je inače posvećen Svetom Srcu Isusovu. U to je vrijeme Gemma počela dobivati lokucije, unutarnje objave od Isusa i počela je viđati svoga anđela čuvara koji ju je poučavao i nadahnjivao da se usavrši u svojim krepostima.

Nekoliko mjeseci kasnije Gemma je tijekom svete pričesti dobila poruku da će uskoro primiti veliku milost od Isusa. Te joj se večeri ukazala Blažena Djevica Marija zajedno s njenim anđelom čuvarom.

Iz njezinih zapisa stoji čitamo sljedeće: Blažena Djevica je rekla: Isus, moj Sin, jako te voli i želi ti darovati milost. Znaš li kako ga možeš postati dostojna? U svoj svojoj bijedi nisam znala što da odgovorim. Ona je nastavila: Ja ću biti tvoja Majka. Hoćeš li biti prava kći? Tada je raširila svoj ogrtač i prekrila me njime. U tom trenutku Isus se pojavio sa svim otvorenim ranama, ali rane više nisu krvarile. Umjesto toga, plamenovi vatre su izlazili iz njih i u trenu ti su plamenovi dodirnuli moje ruke, moja stopala i moje srce. Osjećala sam se kao da ću umrijeti. Pala sam na tlo, ali Majka me pridržala, držeći me prekrivenom njenim ogrtačem. Morala sam ostati nekoliko sati u tom položaju. Na kraju me poljubila u čelo i nestala, a ja sam ostala klečati na tlu. I dalje sam osjećala intenzivnu bol u rukama, stopalima i srcu. Ustala sam da odem u krevet i tada sam primijetila da je krv tekla iz tih dijelova tijela gdje sam osjećala bol. Pokrila sam rane najbolje što sam znala i tada sam uz pomoć mog anđela čuvara mogla otići u krevet. Te patnje i bolovi, iako su me pogodili, ispunili su me savršenim mirom. Sljedeće sam jutro s mnogo teškoća mogla otići na svetu pričest i nosila sam rukavice kako bih sakrila svoje ruke. Jedva sam stajala na nogama i mislila sam da ću umrijeti svake minute. Patnje su se nastavile sve do 3 sata popodne u petak (svetkovina Svetog Srca Isusova).

Tada je Gemma postala žrtva patnica za obraćenje grešnika. Nastavila je s ovim izvanrednim poslanjem sve do kraja svoga života. Povremeno je uz stigme imala bolove trnove krune i trpjela je i bičevanje, što je sve dokumentirao i pratio njezin duhovnik, otac Germano Ruoppolo C. P.

Zajedno s patnjama (koje je ujedinila s Isusovim i prikazala za obraćenje grešnika) doživjela je i brojne ekstaze u kojima je govorila i molila s Isusom za grešnike, za duše čistilišta, za ljubav i milosrđe za sve čovječanstvo, uvijek izražavajući Isusu svoju ljubav i nudeći samu sebe kao žrtvu.

Umrla je blaženom smrću popodne na Veliku subotu.

Razboljela se od tuberkuloze u rujnu 1902. Kad je njezin duhovnik čuo za njezino teško stanje, došao joj je u posjet. Blagoslovio je i započeo razgovor, ali Gemma je odmah rekla s neskrivenom radošću da ide Isusu.

Duhovnik je bio iznenađen: „Doista?“

„Da, oče, ovaj put mi je Isus jasno rekao, tako jasno. U raj, oče, k Isusu, s Isusom u raj!“

Otac je upitao što je s počinjenim grijesima tijekom života, na što je ona odgovorila: „Isus je mislio na to. Patit ću malo u ovom kratkom vremenu što ću još živjeti, sjedinjujući svoje patnje sa zaslugama Njegove Svete Muke. On će biti zadovoljen i povest će me u raj.“

Dala mu je sve podatke o svojoj smrti, te se te večeri i ispovjedila. Kajala se tako gorko da je cijelu ispovijed plakala. Primila je sakrament bolesničkog pomazanja izgledajući, prema riječima oca, „kao anđeo u obožavanju Božjeg veličanstva“.

Stigao je Veliki tjedan. Na Veliki petak, 10. travnja 1903. rekla je Ceciliji Giannini koja ju je njegovala: „Ne ostavljaj me sve dok ne budem pribijena na Križ. Moram biti raspeta s Isusom. On mi je rekao da Njegova djeca moraju biti raspeta.“ Zapala je u ekstazu i raširila ruke ostajući u tom položaju oko tri sata – bila je slika umirućeg Isusa na Križu. Cijeloga dana i noći nastavila se njezina agonija.

Na Veliku subotu, 11. travnja 1903. rekla je: „Isuse, sad je uistinu tako da ništa od mene nije ostalo. Ako je Tvoja volja, uzmi me.“ Gledajući sliku Djevice Marije, rekla je: „Majko moja, preporučujem se Tebi. Zamoli Isusa da bude milosrdan prema meni.“ Tada je zavapila: „Isuse, predajem ti ovu svoju jadnu dušu. Isuse.“ To su joj bile zadnje riječi. Poljubila je Raspelo, zagrlila ga i zatvorila oči.

Svećenik koji je čitao posljednje molitve Crkve rekao je da nikada nije vidio da netko umire na taj način, s osmijehom na licu koji je zadržala čak i kad je umrla.

Poslije njezine blažene smrti pokrenut je postupak za njezino proglašenje blaženom i svetom. Pio XI. proglasio ju je g. 1933. blaženom, a papa Pio XII. 1940. svetom. Tijelo joj se časti u svetištu podignutom u njezinu čast u Lucci pokraj samostana redovnica pasionistkinja.

Sveta Gemma, moli za nas!

Kristina D. | Bitno.net


Tekst o sv. Gemmi dio je niza Velike mističarke Katoličke Crkve čiji je cilj upoznati širu vjerničku javnost, osobito u Hrvatskoj, s katoličkim mističarkama iz povijesti koje su itekako vrijedne poznavanja. Ostale tekstove iz niza možete pročitati OVDJE.