Braćo i sestre, dobar dan!

Svima vam želim blagoslovljenu nedjelju!

Na dan posvete Lateranske bazilike promatramo otajstvo jedinstva i zajedništva s Crkvom u Rimu, pozvanom da bude majka koja brižno skrbi za vjeru i životni put kršćana diljem svijeta.

Katedrala Rimske biskupije – sjedište Petrova nasljednika – nije, kao što znamo, samo djelo iznimne povijesne, umjetničke i duhovne vrijednosti, nego i središte iz kojega izvire vjera, povjerena i sačuvana od apostola, te njezino prenošenje kroz povijest. Veličina toga otajstva očituje se i u umjetničkom sjaju same građevine, koja u svojoj središnjoj lađi čuva dvanaest velikih kipova apostola – prvih Kristovih učenika i svjedoka Evanđelja.

To nas upućuje na duhovni pogled koji nam pomaže ići dalje od vanjštine, kako bismo u otajstvu Crkve prepoznali mnogo više od samog mjesta, fizičkog prostora ili građevine od kamena. U stvarnosti, kako nas podsjeća Evanđelje u izvještaju o Isusovu čišćenju jeruzalemskog Hrama (usp. Iv 2,13–22), pravi Božji hram jest Krist – umrli i uskrsli. On je jedini posrednik spasenja, jedini otkupitelj. On, koji se povezao s našom ljudskošću i preobražava nas svojom ljubavlju, jest vrata (usp. Iv 10,9) koja se otvaraju za nas i vode nas k Ocu.

I mi smo, sjedinjeni s Njime, živo kamenje toga duhovnog zdanja (usp. 1 Pt 2,4–5). Mi smo Kristova Crkva, njegovo tijelo, njegovi udovi, pozvani da po svijetu pronosimo njegovo Evanđelje milosrđa, utjehe i mira – kroz ono duhovno štovanje koje se prije svega očituje u svjedočanstvu našega života.

Braćo i sestre, upravo u tom duhovnom pogledu trebamo vježbati svoje srce. Često nas slabosti i pogreške kršćana, zajedno s mnogim predrasudama i površnim sudovima, priječe da prepoznamo bogatstvo otajstva Crkve. Njezina svetost, naime, ne počiva na našim zaslugama, nego na Božjem daru koji se nikada ne povlači – daru koji Gospodin i dalje povjerava, kako je pisao kardinal Joseph Ratzinger, „s paradoksalnom ljubavlju – upravo prljavim rukama ljudi“ (Uvod u kršćanstvo, Brescia 2005., str. 331).

Krenimo, dakle, radosni što smo sveti narod koji je Bog sebi izabrao. Molimo Mariju, Majku Crkve, da nam pomogne primiti Krista i da nas svojom molitvom i zagovorom neprestano prati.

Nakon Angelusa

Draga braćo i sestre!

Izražavam svoju blizinu stanovnicima Filipina koje je pogodio snažan tajfun. Molim za preminule i njihove obitelji, kao i za ranjene i raseljene.

Danas Crkva u Italiji slavi Dan zahvalnosti. Pridružujem se poruci biskupa koji potiču na odgovorno upravljanje zemljom, borbu protiv rasipanja hrane i na promicanje održivih poljoprivrednih praksi. Zahvalimo Bogu za „sestru i majku zemlju našu“ (sv. Franjo, Pjesma stvorova) i za sve koji je obrađuju i čuvaju!

Srdačno pozdravljam sve vas, Rimljane i hodočasnike iz Italije i brojnih dijelova svijeta, osobito mlade isusovce iz Poljske, vjernike pristigle iz Varšave i Gdanjska u Poljskoj, iz Newarka i Kearnyja u Sjedinjenim Američkim Državama, iz Toleda i Galapagara u Španjolskoj te iz Londona, kao i zbor Regensburger Domspatzen.

Pozdravljam članove Katoličke akcije nadbiskupije Genova te župne skupine iz Cava Manara, Mede, Vibo Marine, Sant’Arcangela di Potenze, Nota, Pozzalla i Avole, Cesenatica, Mercato San Severina, Crespano del Grappa i Noventa Padovane. Pozdravljam i skupinu Povijesnih manifestacija Lacija te volontere Banke hrane, koji će iduće subote – uoči Svjetskog dana siromaha – provesti veliku akciju prikupljanja hrane.

Izražavam iskrenu zahvalnost svima koji se, na svim razinama, zauzimaju za izgradnju mira u regijama pogođenima ratom. Ovih smo dana molili za preminule, a među njima je, nažalost, mnogo onih koji su izgubili život u sukobima i bombardiranjima – iako su bili civili: djeca, stariji, bolesni. Ako se zaista želi častiti njihovo sjećanje, neka utihne oružje i neka se svaki napor uloži u pregovore i dijalog.

Svima želim dobru i blagoslovljenu nedjelju!