Papa Lav XIV. ponudio je brojne zamisli u meditaciji u vatikanskoj bazilici upućenoj biskupima povodom njihovog Jubileja slavljenog u srijedu 25. lipnja u Vatikanu, koji je okupio više od 400 prelata i kardinala iz 38 zemalja svijeta. Nije to popis „sastojaka“ potrebnih da bi netko bio dobar biskup, već duboko razmišljanje koje pronalazi središnju točku: biti ukorijenjen u Isusu, Dobrom Pastiru, kojemu se treba potpuno suobličiti u srcu i otajstvu ljubavi, objavio je Vatican News.

Papa opisuje lik biskupa, ističe njegovu ulogu i odgovornosti, podsjećajući da je biskup prije svega „ovca stada Gospodnjega“, zatim pastir i baštinik nade koja ne razočarava, stoga pozvan svjedočiti svojim životom. Kao čovjeka suobličena Kristu, „Duh Gospodnji oblikuje njegov način razmišljanja, njegove osjećaje, njegovo ponašanje“.

Navješćivati da nada ne razočarava katkad znači plivati protiv struje, pa i u teškim i bolnim situacijama koje se čine bezizlaznima. Ali upravo u tim trenucima najbolje se vidi kako naša vjera i naša nada ne dolaze od nas, već od Boga, poručio je Papa u svojoj meditaciji.

Prva osobina koju Papa naglašava jest da je biskup „vidljivo načelo jedinstva u partikularnoj Crkvi koja mu je povjerena“. „Njegova je zadaća osigurati da se ona izgrađuje u zajedništvu između svih svojih članova i s općom Crkvom“, poboljšavajući doprinos različitih darova. Biskup je čovjek teologalnog života, „potpuno poučljiv djelovanju Duha Svetoga, koji u njemu nadahnjuje vjeru, nadu i ljubav te ih hrani, poput plamena vatre, u različitim egzistencijalnim situacijama“.

Govoreći o biskupu kao čovjeku vjere, papa Lav XIV. ukazuje, kao referentnu točku, na Mojsija, onoga koji je vidio nevidljivo. Kako je lijep taj portret čovjeka vjere: onoga koji, milošću Božjom, vidi dalje, vidi cilj i ostaje postojan u kušnji. Razmislimo o vremenima u kojima Mojsije posreduje za narod u Božjoj prisutnosti. Biskup u svojoj Crkvi je posrednik, jer Duh održava plamen vjere živim u njegovom srcu.

Zatim nada: biskup je onaj koji „kreposnošću“, „kada narod na svom putu malakše i postaje sve umorniji, pomaže mu da ne zapadne u očaj: ne riječima, već blizinom“. Kad obitelji nose prevelike terete, a javne institucije ih ne podržavaju na odgovarajući način; kad su mladi razočarani i izmučeni od varljivih i lažnih poruka; kad se starije i osobe s teškim invaliditetom osjećaju napuštenima, biskup je blizu i ne nudi recepte, već iskustvo zajednica koje nastoje živjeti evanđelje u jednostavnosti i dijeljenju, poručio je Papa.

Kao treće navodi pastirsku ljubav biskupa: „ovdje se izražava i sjaji njegova teološka egzistencija u najvećoj mjeri. Sve je oživljeno i motivirano ljubavlju Isusa Krista Pastira“. Svojom milošću, koju svakodnevno crpi iz euharistije i molitve, biskup daje primjer bratske ljubavi prema svom koadjutoru ili pomoćnom biskupu, prema biskupu u miru i biskupima susjednih biskupija, prema svojim najbližim suradnicima, kao i prema svećenicima u teškoćama ili bolesnima. Njegovo srce je otvoreno i gostoljubivo, kao i njegov dom.

Papa Lav XIV. zatim dodaje druge neizostavne kreposti: „pastoralnu razboritost, siromaštvo, potpunu suzdržanost u celibatu i općeljudske vrline“. Razboritost se izražava u dijalogu „kao stil i metoda u odnosima, kao i u predsjedanju tijelima sudjelovanja, odnosno u upravljanju sinodalnošću u partikularnoj Crkvi“ kao dimenziji crkvenog života koja otvara nove putove i nove inicijative.

Biskup je pozvan donositi dobru vijest onima koji su u najvećoj potrebi, živjeti evanđeosko siromaštvo, ističe Papa, „jednostavnim, umjerenim, trezvenim i velikodušnim načinom života, dostojanstvenim i istovremeno primjerenim uvjetima u kojima živi većina njegova naroda“.

Siromašni ljudi moraju u njemu pronaći oca i brata, ne osjećati se nelagodno pri susretu s njim ili pri ulasku u njegov dom. On je osobno odijeljen od bogatstava i ne podliježe favoriziranju koje se temelji na njima ili drugim oblicima moći.

Uz stvarno siromaštvo, potrebno je živjeti, naglašava Papa, „također onaj oblik siromaštva koji je celibat i djevičanstvo za Kraljevstvo nebesko.“ Nije riječ samo o celibatu, već o prakticiranju čistoće srca i ponašanja te da tako živi nasljedovanje Krista i svima nudi pravu sliku Crkve, svete i čiste u svojim članovima kao u svojoj Glavi. Mora biti čvrst i odlučan u postupanju u situacijama koje mogu uzrokovati sablazan i u svim slučajevima zlostavljanja, posebno prema maloljetnicima, pridržavajući se važećih odredbi.

„Odanost, iskrenost, velikodušnost, otvorenost uma i srca, sposobnost da se radujemo s onima koji se raduju i trpimo s onima koji trpe; a također i samokontrola, delikatnost, strpljenje, diskrecija, velika sklonost slušanju i dijalogu, raspoloživost i spremnost na služenje“: to su vrline na koje je ukazao Lav XIV., a koje valja njegovati „u skladu s Isusom Kristom, milošću Duha Svetoga“.

Zaključujući svoju meditaciju, Papa je zazvao zagovor Marije i svetih Petra i Pavla: „Neka vam pomognu da budete ljudi zajedništva, da uvijek promičete jedinstvo u biskupijskom prezbiteriju te da svaki svećenik, bez iznimke, iskusi očinstvo, bratstvo i prijateljstvo biskupa. Neka taj duh zajedništva potiče svećenike u njihovoj pastoralnoj predanosti i pomaže da partikularna Crkva raste u jedinstvu.“

Papa Lav XIV. je zatim uputio nekoliko spontanih riječi biskupima okupljenim na Jubileju biskupâ, naglašavajući svoju radost sudjelovanja u Jubileju. „Dolazeći iz različitih crkava svijeta vi pokazujete sveopće lice Crkve“, poručio je.