Braćo i sestre,

“Svanuo nam je dan… u koji je Gospodin Isus Krist, proslavljen svojim uzašašćem na nebo nakon uskrsnuća, poslao Duha Svetoga” (sv. Augustin, Govor 271,1). I danas se obnavlja ono što se zbilo u Dvorani Posljednje večere: na nas se izlijeva dar Duha Svetoga, poput silnog vjetra koji nas potresa, poput buke koja nas budi, poput ognja koji nas prosvjetljuje (usp. Dj 2,1-11).

Kao što smo čuli u prvom čitanju, Duh Sveti u životu apostola čini nešto iznimno. Nakon Isusove smrti, apostoli su se zatvorili u strahu i tuzi, no sada napokon primaju novi način gledanja i razumijevanja koje im pomaže protumačiti događaje i snažno doživjeti prisutnost Uskrsloga. Duh Sveti pobjeđuje njihov strah, razbija unutarnje okove, liječi rane, pomazuje ih snagom i daje im hrabrost da izađu pred mnoštvo i naviještaju Božja djela. Djela apostolska nam kazuju da je tada u Jeruzalemu bilo mnoštvo ljudi iz svih naroda, a ipak, “svatko ih je čuo govoriti svojim jezikom” (r. 6).

Na Pedesetnicu se otvaraju vrata Dvorane Posljednje večere jer Duh Sveti otvara granice. Prema riječima Benedikta XVI.: “Duh Sveti daruje razumijevanje. Nadilazi rascjep započet u Babilonu – zbrku u srcima koja nas okreće jedne protiv drugih – i otvara granice. Crkva uvijek iznova mora postajati ono što već jest: otvarati granice među narodima i rušiti granice među klasama i rasama. U njoj ne smije biti zaboravljenih ni prezrenih. U Crkvi postoje samo slobodna braća i sestre Isusa Krista” (Homilija na Duhove, 15. svibnja 2005.).

Želim s vama promišljati upravo o toj snažnoj slici Duhova.

Duh, prije svega, otvara granice u nama samima. On je dar koji otključava naš život u ljubavi. Ta Gospodinova prisutnost otapa naše tvrdoće, naše zatvorenosti, sebičnosti, strahove koji nas paraliziraju, samodopadnost zbog koje se vrtimo oko sebe samih. Duh Sveti dolazi kako bi nas potaknuo da se odupremo riziku atrofije života, životu koji guta individualizam. Žalosno je vidjeti kako nam u svijetu sve većih mogućnosti za druženje prijeti opasnost da, paradoksalno, postanemo sve usamljeniji – povezani, a ipak nesposobni za istinsku povezanost; u mnoštvu, a i dalje izgubljeni i usamljeni putnici.

Naprotiv, Duh Božji uči nas novom načinu gledanja i življenja: otvara nas susretu s nama samima, bez maski koje nosimo; vodi nas ususret Gospodinu, učeći nas kako iskusiti njegovu radost; uvjerava nas, prema Isusovim riječima koje smo upravo čuli, da ćemo moći čuvati njegovu riječi i biti njome preobraženi samo ako ostanemo u ljubavi. Otvara granice u nama samima, kako bi naš život bio prostor dobrodošlice.

Duh Sveti otvara granice i u našim međusobnim odnosima. Isus kaže da je taj dar ljubav između njega i Oca koja dolazi prebivati u nama. A kada Božja ljubav prebiva u nama, postajemo sposobni otvoriti se braći i sestrama, prevladati svoje ukočenosti, pobijediti strah od onih koji su drugačiji, odgojiti strasti koje se bude u nama. No, Duh preobražava i one skrovite opasnosti koje zagađuju naše odnose, kao što su nesporazumi, predrasude, iskorištavanje. S velikom boli mislim i na one odnose koji su zatrovani željom za dominacijom nad drugima, stav koji često preraste u nasilje, kao što, nažalost, pokazuju brojni i nedavni slučajevi femicida.

Po Duhu Svetom u nama dozrijevaju plodovi koji nam pomažu živjeti istinske i dobre odnose: “Ljubav, radost, mir, velikodušnost, dobrohotnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost” (Gal 5,22). Duh Sveti tako proširuje granice naših odnosa s drugima i otvara nas radosti bratstva. To je presudno mjerilo i za Crkvu: ako među nama nema granica i podjela, ako u Crkvi znamo razgovarati i prihvaćati jedni druge, povezujući svoje različitosti, ako kao Crkva postajemo prostor prihvaćanja i gostoljubivosti za sve, tada smo Crkva Uskrsloga i učenici Duhova.

Duh Sveti otvara granice i među narodima. Apostoli na Duhove govore jezicima onih koje susreću i babilonski kaos napokon je umiren skladom koji donosi Duh Sveti. Kada Božji Daj ujedini naša srca i pomogne nam da u drugome vidimo lice brata ili sestre, razlike ne postaju povod podjela i sukoba, već zajednička baština iz koje svi možemo crpiti i koja sve nas stavlja na zajednički put, u bratstvu. Duh Sveti probija granice i ruši zidove ravnodušnosti i mržnje, jer nas “poučava o svemu” i “doziva nam u pamet” Isusove riječi (usp. Iv 14,26); i zato nas, prije svega, uči, podsjeća i utiskuje u naša srca zapovijed ljubavi, koju je Gospodin postavio u središte i učinio vrhuncem svega. A gdje je ljubav, ondje nema mjesta predrasudama, sigurnim odmacima koji nas udaljuju od bližnjega, logici isključivanja koja, kao što nažalost vidimo, izvire i u nacionalizmima.

Upravo slaveći Duhove, papa Franjo primijetio je: “Danas u svijetu ima toliko nesloge, toliko podjela. Svi smo povezani, a ipak smo međusobno nepovezani, otupljeni ravnodušnošću i pritisnuti osamljenošću” (Homilija, 28. svibnja 2023.). Na sve to tragično ukazuju ratovi koji potresaju naš planet. Zazovimo Duha ljubavi i mira, kako bi otvorio granice, srušio zidove, rastopio mržnju i pomogao nam živjeti kao djeca jedinoga Oca koji je na nebesima.

Braćo i sestre, Duhovi obnavljaju Crkvu i svijet! Neka silan vjetar Duha Svetoga siđe na nas i u nas, neka otvori granice srca, podari nam milost susreta s Bogom, proširi obzore ljubavi i podrži naše napore u izgradnji svijeta u kojem vlada mir.

Presveta Marijo, Ženo Duhova, Djevice koju je Duh Sveti pohodio, Majko puna milosti, prati nas i zagovaraj nas.

Papa Lav XIV. predvodio je i molitvu “Regina Caeli” (Kraljice neba) s tisućama hodočasnika okupljenih na Trgu sv. Petra u Vatikanu. U svom obraćanju vjernicima, Papa je uputio snažan apel za mir i pomirenje u svijetu, pozvavši na molitvu Duhu Svetome.

“Zazovimo od Duha Svetoga dar mira”, poručio je Papa uoči molitve. “Neka prije svega bude mira u srcima, jer samo srce ispunjeno mirom može širiti mir – u obiteljima, u društvu i u međunarodnim odnosima”. Istaknuo je da samo Duh uskrslog Krista može probiti zatvorenost ljudskih srdaca i ukloniti prepreke koje razdvajaju narode, kulture i zajednice.

Papa Lav XIV. posebno se osvrnuo na tragične posljedice ratova koji i dalje pustoše mnoge krajeve svijeta, razarajući živote nedužnih ljudi, obitelji i čitavih društava.

“Neka Duh Sveti prosvijetli one koji imaju političku i vojnu moć i podari im hrabrost za konkretne geste za zaustavljanje eskalacije i istinskog dijaloga, koji jedini mogu voditi prema trajnom miru”.

U nastavku obraćanja, Sveti Otac zahvalio je svima koji prate njegova obraćanja putem medija, naglašavajući važnost zajedništva i duhovne povezanosti i izvan fizičkog prisustva na vatikanskim događanjima. Posebnu je zahvalnost uputio brojnim crkvenim pokretima, udrugama i novim zajednicama koje su se ovih dana okupile u Rimu u sklopu svog Jubileja u okviru Svete godine 2025.

Molitvu Regina Caeli Papa je izmolio na završetku svečane euharistije slavljene upravo povodom tog jubileja. U homiliji i završnim riječima uputio je poruku ohrabrenja i poslanja: “Drage sestre i braćo, s obnovljenom snagom Duha Svetoga krenite iz ovog vašeg Jubileja. Idite i nosite svima nadu i utjehu Gospodina Isusa, osobito onima koji trpe, koji su sami, napušteni ili obeshrabreni.”

Na kraju susreta, Papa se osvrnuo i na završetak školske godine u Italiji i brojnim drugim zemljama. Uputio je pozdrav učenicima i učiteljima, osobito onima koji se ovih dana pripremaju za ispite.

“Pratim vas molitvom i želim vam uspjeh i unutarnji mir. Neka vas Duh Sveti nadahne i vodi u vašem rastu u znanju, mudrosti i odgovornosti”, poručio je Papa

Inače, molitva Regina Caeli, koja se moli umjesto Angelusa (Anđeoskog pozdrava) tijekom uskrsnog vremena, posljednji je put ove liturgijske godine izrečena u zajedništvu Pape i vjernika. Od ponedjeljka se nastavlja redovita molitva Anđeoskog pozdrava, izvijestio je u nedjelju 8. lipnja Vatican News.