Prenosimo papino obraćanje uz molitvu Anđeo Gospodnji od 24. kolovoza

Draga braćo i sestre, blagoslovljena vam nedjelja!

U središtu današnjega Evanđelja (Lk 13,22-30) stoji slika „uskih vrata“ kojom se Isus služi da odgovori nekome tko ga je upitao je li malo onih koji se spašavaju. Isus kaže: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći“ (r. 24).

Na prvi pogled ova slika u nama budi određena pitanja: ako je Bog Otac ljubavi i milosrđa, koji nas uvijek čeka raširenih ruku da nas primi, zašto Isus govori da su vrata spasenja uska?

Gospodin nas zasigurno ne želi obeshrabriti. Njegove riječi, naprotiv, žele ponajprije potresti umišljenost onih koji misle da su već spašeni, onih koji prakticiraju religiju i zato se osjećaju sigurnima. No oni zapravo nisu shvatili da nije dovoljno obavljati religijske čine ako oni ne preobražavaju srce: Gospodin ne želi kult odvojen od života, niti su mu mili žrtve i molitve koje nas ne vode k življenju ljubavi prema braći i sestrama te k vršenju pravednosti. Zato će oni koji će se pred njim hvaliti da su jeli i pili s njim i slušali njegova učenja čuti odgovor: „Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!“ (r. 27).

Braćo i sestre, izazov koji nam današnje Evanđelje stavlja pred oči doista je snažan: dok mi ponekad prosuđujemo one koji su daleko od vjere, Isus dovodi u pitanje „sigurnost vjernika“. On nam kaže da nije dovoljno samo riječima ispovijedati vjeru, sudjelovati u euharistiji jedući i pijući s njim ili dobro poznavati kršćanski nauk. Naša je vjera autentična onda kada zahvaća čitav naš život, kada postaje mjerilo naših odluka, kada nas čini ljudima koji se zauzimaju za dobro i riskiraju u ljubavi, baš poput Isusa. On nije izabrao lagani put uspjeha ili moći, nego nas je, da bi nas spasio, ljubio do kraja, prolazeći kroz „uska vrata“ križa. On je mjera naše vjere, on je vrata kroz koja trebamo proći da bismo bili spašeni (usp. Iv 10,9), živeći njegovu ljubav i postajući svojim životom provoditelji pravde i mira.

To katkad znači donositi teške i nepopularne odluke, boriti se protiv vlastitoga egoizma i trošiti se za druge, ustrajati u dobru i onda kada se čini da prevladavaju sile zla, i tako dalje. Ali, kada jednom prijeđemo taj prag, otkrit ćemo da se život pred nama otvara na nov način i da već sada ulazimo u prostrano Božje srce i u radost vječne gozbe koju je pripravio za nas.

Zazovimo Djevicu Mariju da nam pomogne hrabro prolaziti kroz „uska vrata“ Evanđelja, kako bismo se s radošću mogli otvoriti širini ljubavi Boga Oca.