Po drugi put Papa je izabrao periferiju za slavlje svetkovine Tijelova koja se inače u Italiji slavi u nedjelju. Protekle godine bio je u župi svete Monike u Ostiji, a u nedjelju 23. lipnja je misom i dugom procesijom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, svetkovinu slavio u crkvi Svete Marije Tješiteljice u rimskoj četvrti Casal Bertone.

Slavlje je za sve bilo znak Božje prisutnosti. U prvim redovima bila su djeca i stariji, a onda i ostali. Očitovala se ljubav koju euharistija zrači u gradu koji je često bio ranjen propadanjem i napuštanjem.

Bila je to škola blagoslova, „sredstvo koje je sposobno prenijeti Božji mentalitet“. Tako je papa Franjo opisao Tijelo Kristovo, „Kruh u kojem je cijela Crkva sadržana“. No za njega je euharistija i protuotrov protiv zla, prezira, oholosti, ravnodušnosti i protiv svake vrste stava koji govori „žao mi je, no ne tiče me se, nemam vremena, ne mogu i to nije moja stvar“. U propovijedi se usredotočio na dva glagola koja proizlaze iz liturgije te svetkovine: reći i dati.

Melkisedek u prvom čitanju blagoslivlja Abrahama u kojem će biti blagoslovljene sve obitelji na zemlji. U Evanđelju Isus prije nego što će umnožiti pet kruhova, blagoslivlja ih, pretvarajući ih u hranu za mnoštvo, rekao je Sveti Otac i protumačio: I mi smo blagoslovljeni na dan krštenja, na kraju svake mise i svaki put kada primamo dobre riječi. Zašto blagoslivljati? Zato što to znači preobraziti riječ u dar. To ne znači govoriti riječi, nego reći dobro i s ljubavlju.

Potaknuvši pastire i svećenike da se uvijek sjećaju blagoslivljati narod koji im je Bog povjerio, papa Franjo je rekao da samo ako smo blagoslovljeni možemo druge blagoslivljati istim pomazanjem ljubavi. Međutim, žalosno je vidjeti kolikom se lakoćom danas proklinje, prezire i vrijeđa. Obuzeti prevelikim bijesom ne suzdržavamo se, nego na sve i svakoga izlijevamo ljutnju. Često onaj koji više i snažnije viče, te što je više ljut, izgleda kao da ima pravo i nailazi na odobravanje. Mi koji jedemo Kruh koji nosi u sebi svaku slast, ne smijemo dopustiti da nas zagadi bahatost i obuzme gorčina.

Božji narod voli pohvale, ne živi od tužaljki; stvoren je za blagoslov, ne za žalopojke, zato je važno preokrenuti tu sklonost, učeći blagoslivljati ono što imamo, a ne proklinjati svoju prošlost; govoriti dobre riječi iz kojih proizlazi obilje dobra, rekao je Papa i nastavio: Nakon glagola „reći“, slijedi dati. To je temelj ekonomije evanđelja. Naime, kruh koji je Isus umnožio kako bi nahranio mnoštvo, nije samo potrošački proizvod, nego sredstvo dijeljenja i čudo koje je Krist učinio; nije magija, već povjerenje u Boga i u Njegovu Providnost.

U svijetu se uvijek pokušava povećati dobit i promet. No koja je svrha toga? Je li svrha davati ili imati? Međusobno dijeliti ili skupljati, upitao je Sveti Otac i odgovorio: Gospodarstvo evanđelja umnaža dijeljenjem, ne zadovoljava proždrljivost nekolicine, nego svijetu daje život. Isus ne koristi glagol imati, nego davati. Zato su učenici postupili drugačije, Isus im je zapovjedio: „dajte im vi jesti“. U kršćanskoj logici ono što imamo, malo ili mnogo, donosi plod samo ako se daruje.

Gospodin čini velike stvari s onim malo što imamo kao i s pet kruhova, rekao je papa Franjo i napomenuo: Ne čini čuda spektakularnim djelima, nego poniznim stvarima, lomeći svojim rukama, dajući i dijeleći. Božja je svemoć ponizna i stvorena samo od ljubavi. Ljubav pomoću malih stvari čini velike stvari. Euharistija nas tome uči, u njoj je Bog sadržan u komadiću kruha. Jednostavno i bitno, kruh koji je razlomljen, dijeli se. Euharistija koju primamo prenosi nam Božji mentalitet i vodi nas da se dajemo drugima. Ona je protuotrov onome „žao mi je, no ne tiče me se“ i onome „nemam vremena, ne mogu, nije moj posao“.

Svatko je pozvan uključiti se; hrani ga Tijelo i Krv koji se daruju u euharistiji, rekao je Papa i istaknuo: Pozvan je da se daruje u svoje vrijeme počevši od svojega grada koji je gladan ljubavi i brige jer trpi propadanje i napuštanje, kako bi ljubav Kristova došla na ulice svake četvrti.

Pred tolikim usamljenim starijim ljudima, obiteljima u teškoćama i mladima koji se bore kako bi zaradili kruh i ostvarili svoje snove, Gospodin kaže: „dajte im vi jesti“. I vi možete odgovoriti: „imam malo i nisam u stanju“. No to nije istina, vaše malo je mnogo u Isusovim očima ako ga ne zadržite za sebe i ako ga stavite u igru. Gospodin dolazi na naše putove kako bi dobro govorio o nama i kako bi nam darovao hrabrost. Od nas traži da budemo blagoslov i dar, zaključio je Sveti Otac.

Vatican News | Bitno.net