U povodu objavljivanja Godišnjeg izvješća Međunarodni Caritas održao je konferenciju na kojoj su glavni govornici bili predsjednik i glavni tajnik Međunarodnog Caritasa, kardinal Luis Antonio Gokim Tagle i Aloysius John. Govornici gosti bili su predsjednik Južnoafričkog Caritasa kardinal Wilfrid Fox Napier i ravnateljica Libanonskog Caritasa Rita Rhayem.
Na konferenciji je napravljen osvrt na trenutnu situaciju prouzročenu pandemijom koronavirusa. Također je skrenuta pozornost na posljedice ekonomskih sankcija bliskoistočnim zemljama. Upućen je i poziv na oprost međunarodnih dugova siromašnim zemljama.

Kardinal Tagle pozvao je na oprost međunarodnih dugova najsiromašnijim zemljama. Taj će prijedlog biti upućen i ministrima financija skupine G20. Istaknuo je kako se oprostom dugova mogu spasiti milijuni života.

Aloysius John, istaknuo je žene, djecu i starce kao najranjivije skupine koje su već „teško ugrožene ratovima, napetostima, fundamentalizmom, a sada i Covidom-19“. Upozorio je kako „sankcije stvaraju plodno tlo za terorizam“ dok ljudi bježe iz takve situacije te nezakonito imigriraju u susjedne zemlje i Europu“. Na kraju izlaganja zaključio je kako je „borba protiv gladi, siromaštva i nepravde ključni cilj za postizanje dobrobiti najranjivijih i očuvanja njihovog dostojanstva.

Kardinal Napier kao jedan od glavnih problema koji se otkriva uslijed pandemije istaknuo je političke odnose između afričkih zemalja i međunarodne zajednice. „U većini slučajeva odnosi su mutirali od kolonijalne okupacije i kontrole do prividne slobode koju karakterizira gotovo potpuna ovisnost o bivšim okupatorima.“
Osvrnuvši se na ono što Caritas i Crkva mogu učiniti u borbi protiv Covida-19 i njegovih posljedica kardinal je naglasio kako je potrebna „globalizacija solidarnosti“, na što je pozvao još sv. Ivan Pavao II.

Ravnateljica Libanonskog Caritasa Rita Rhayem kazala je kako se Libanon suočava s najgorom ekonomskom situacijom u povijesti; mnogi ljudi su nezaposleni i na rubu su siromaštva. Istaknula je kako je kriza uzrokovana nizom činitelja dok većina međunarodne zajednice šuti. „Pomoć je povezana s reformama koje je teško postići ili zahtijevaju vrijeme, a u međuvremenu Libanonci plaćaju visoku cijenu. Izbjeglice i migranti pate.“ Navela je da je 60 % novčanih sredstava iz fonda za hitnu pomoć dodijeljeno izbjeglicama iz Sirije.

Naglasila je da je prisutnost Caritasa „poziv međunarodnoj zajednici da gleda onkraj ekonomske krize i pogleda na humanitarnu krizu“. „Posljednji mjeseci bili su izazovni za Libanonski Caritas“, istaknula je te je dodala kako su podijeljene tisuće paketa hrane i toplih obroka. Napomenula je da je sve teže doći do hrane, a nedostaje i medicinske opreme. „Nažalost, borimo se protiv dvije pandemije: pandemije koronavirusa i pandemije gladi. Covid-19 nije naš prioritet“, istaknula je. Na kraju je naglasila kako „mnogi ljudi mijenjaju svoju odjeću i obuću za hranu“.

Glavni tajnik John naveo je i konkretne poteze Caritasa u borbi protiv pandemije. „Međunarodni Caritas od početka se priprema za odgovor na Covid-19“ kazao je te dodao kako se s Dikasterijem za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja nalazi na prvoj crti obrane.

Zajedno financiraju 25 projekata kojima žele učiniti prvu gestu solidarnosti prema najranjivijima. Kroz te projekte pomažu 7.5 milijuna ljudi u 25 zemalja. Osiguravaju im hranu i osnovne potrepštine za dostojanstven život što je istaknuo papa Franjo.

Dodao je kako su ostale organizacije Caritasa diljem svijeta s 12 milijuna eura preko raznih programa pomogle 15 – 16 milijuna ljudi. Kao primjere naveo je pomoć Rohindžama u Bangladešu, stanovništvu u Brazilu i Venezueli te u središnjoj Africi.