U nedjelju, 22. lipnja 2025. godine, o. Murilo iz reda redemptorista doživio je jedan od najdubljih trenutaka svog svećeništva: služio je svetu misu u jedinici intenzivne njege u Goiâniji u Brazilu, objavio je ChurchPop.

Oltar je bio improviziran, vjernika je bilo svega nekoliko, ali prisutnost vjere je bila snažna.

Misa je služena za sestru Chiaru iz Misionarki ljubavi, tridesetdvogodišnju američku misionarku koja je služila u Redençãou.

Dana 30. svibnja, dok je putovala automobilom s još tri sestre, doživjela je tešku prometnu nesreću. U njihovo vozilo udario je automobil koji je jurio velikom brzinom, a vozač je pobjegao s mjesta događaja te se kasnije predao policiji.

Dok su ostale tri sestre prošle uz slomljena rebra i ogrebotine, sestra Chiara ostala je paralizirana od vrata naniže.

Podvrgnuta je dvjema osjetljivim operacijama, a sada joj slijedi dugi proces rehabilitacije s neizvjesnim ishodom.


Ipak, ono što je o. Murila najviše dotaknulo nije bila ozbiljnost situacije, već nešto dublje, što je otkrio obrativši se redovnici riječima:

„Tvoj križ je sada bolnički krevet. Tvoja će muka biti dugi dani fizioterapije, prilagođavanja… Ali tvoj osmijeh otkriva Boga. Tvoje lice zrači spokojem, vjerom i nadom.“

O. Murilo kazao je da je ovo bila najznačajnija misa koju je slavio u svojih 11 mjeseci svećeništva.

„Bila je to najljepša katedrala i najvatreniji skup – pred posvećenom mladom ženom koja je, na vrhuncu svoje misije, rekla: ‘Neka mi bude.’“

Sestra Chiara i dalje ostaje u bolnici, iako više nije na intenzivnoj njezi. Njezino tiho svjedočanstvo odražava samog Krista: patnja pretvorena u prinos, bol prigrljena ljubavlju.