Prvoga dana u Marseilleu papa Franjo je odao počast preminulima u Sredozemnom moru. Uz vjerske poglavare, kod spomenika pomorcima i migrantima nestalima u morskim valovima, obratio se međunarodnoj zajednici: Preminuli u moru nisu brojevi, to su imena i prezimena, to su lica i životne priče, to su prekinuti životi i izgubljeni snovi, njihovo je spašavanje dužnost ljudskoga roda i civilizacije. Govoreći o potrebi za novim humanizmom citirao je Davida Sassolija.

Priteći u pomoć, a ne napustiti one koji su u opasnosti od utapanja dužnost je ljudskoga roda, dužnost je civilizacije – istaknuo je papa Franjo obraćajući se međunarodnoj zajednici i odajući počast spomenu na one koji nisu uspjeli, koji nisu spašeni, na žrtve brodolomā, pomorce i migrante izgubljene u moru. Pritom je njegov pogled bio upravljen prema Sredozemlju, koji je – kako je rekao – izvor života, ali podsjeća na tragedije brodoloma koji uzrokuju smrt. Okupljanje i sabranost Pape i poglavara svih religija prisutnih u Marseilleu, ispred spomenika posvećenoga pomorcima i migrantima nestalima u moru, bilo je dio drugoga susreta pape Franje u Marseilleu. Upravo je s tog mjesta Papa uputio svoju dramatičnu poruku: Nemojmo se naviknuti na to da brodolome smatramo vijestima, a smrti na moru brojkama.

“Ne, to su imena i prezimena, to su lica i priče, to su prekinuti životi i izgubljeni snovi. Mislim na brojnu braću i sestre koji su se utopili u strahu, zajedno s nadama koje su nosili u svojim srcima. Pred takvom dramom nisu potrebne riječi nego djela. Prije toga, međutim, potrebna je ljudskost: potrebni su tišina, suze, sućut i molitva”, rekao je Papa.

Mediteran, groblje koje pokapa ljudsko dostojanstvo

Papa Franjo je sve nazočne zamolio za trenutak šutnje u spomen na one koji su život izgubili u valovima. Dopustimo da nas dirnu njihove tragedije – rekao je te se odmah spomenuo svih koji bježe od sukoba, siromaštva i ekoloških katastrofa, a koji potom u valovima Mediterana nailaze na definitivno odbacivanje njihova traženja bolje budućnosti.

“I tako je to divno more postalo golemo groblje, na kojemu su brojna braća i sestre lišeni čak i prava na grob, a pokapa se samo ljudsko dostojanstvo”, kazao je Franjo.

Čovječanstvo na raskrižju civilizacije

Papa je, kao i u drugim prigodama, citirao njemu vrlo dragu knjigu-svjedočanstvo “Mali brat”, u kojoj protagonist, mladić iz Gvineje koji je otišao u Europu u potragu za svojim malim bratom, kaže da kada „sjedneš na more nalaziš se na raskrižju. S jedne strane život, s druge smrt. Tamo nema drugih izlaza.”

“Prijatelji, i pred nama je raskrižje: s jedne strane bratstvo, koje ljudsku zajednicu oplođuje dobrom; s druge ravnodušnost, koja okrvavljuje Mediteran. Nalazimo se pred raskrižjem civilizacije. Ili kultura humanosti i bratstva ili kultura ravnodušja: neka se svatko snalazi kako može”, rekao je Sveti Otac.

Spasiti utopljenika dužnost je ljudskoga roda i civilizacije

Papino je ogorčenje veliko, jer nije moguće pomiriti se s tim kad vidimo kako se s ljudskim bićima postupa kao s robom za razmjenu, zatočenima i mučenima na okrutan način – znamo to, mnogo puta, kada ih otpremimo, suđeno im je da budu mučeni i zatvoreni. Nije više moguće svjedočiti tragedijama brodolomā, koje se događaju zbog odurne trgovine ljudima i fanatizma ravnodušnosti; ravnodušnost postaje fanatična.

“Ljude koji riskiraju utapanje kada ih se napusti na valovima mora se spasiti. To je dužnost ljudskoga roda, to je dužnost civilizacije!”, tvrdi Franjo.

Vjernici – primjer prihvata

Primjer civilizacije treba doći od predstavnika različitih religija – napomenuo je Papa – oni će biti blagoslovljeni od Neba, ako se budu na kopnu i na moru znali brinuti o najslabijima i ako budu znali kako nadvladati zakočenost zbog straha i nezainteresiranost koja u baršunastim rukavicama osuđuje na smrtnu kaznu. Prihvat i ljubav prema strancu u Božje ime u korijenima su triju mediteranskih monoteizama i to je od vitalnoga značaja ako, poput našega oca Abrahama, sanjamo o prosperitetnoj budućnosti.

“Nemojmo zaboraviti refren iz Biblije: siroče, udovica i migrant, stranac. Siroče, udovica i stranac, to je ono što nam Bog šalje da čuvamo. Mi vjernici, dakle, trebamo biti uzori u međusobnom i bratskom prihvatu. Odnosi među vjerskim skupinama često nisu laki, s crvom ekstremizma i ideološkom pošasti fundamentalizma koji nagrizaju stvarni život zajednica”, rekao je Papa.

Neka religije sastave mozaik mira

I Marseille, “model integracije” – kako ga je nazvao Papa – iako potaknut raznolikim religijskim pluralizmom, nalazi se na raskrižju koje od njega traži da bira između susreta i sukoba. Onima koji izabiru prvi put papa Franjo je zahvalio na solidarnom i konkretnom zauzimanju za promicanje i integraciju čovjeka. Osvrnuvši se na rad različitih stvarnosti s migrantima, uključenima također u međureligijski dijalog, od kojih su neke bile prisutne na susretu, citirao je Julesa Isaaca, francuskog povjesničara židovske religije koji je preminuo prije 60 godina, a bio je veliki pobornik poslijeratnog kršćansko-židovskog razumijevanja, jedan od pionira i svjedoka dijaloga, u kojega se trebamo ugledati – napomenuo je Sveti Otac.

“Vi ste Marseille budućnosti. Idite naprijed ne obeshrabrujući se, kako bi ovaj grad bio ‘mozaik nade’ za Francusku, za Europu i za svijet”, poručio je Franjo.

Svoj je govor Papa završio prisjećajući se Davida Sassolija, predsjednika Europskog parlamenta preminuloga 2022. godine, kada je u Bariju, povodom još jednog susreta o Mediteranu, govorio o potrebi novog humanizma kako se ne bismo bojali problema koje nameće Mediteran, a koji ugrožavaju opstanak Europske unije i svih građana.

“Braćo, sestre, suočimo se s problemima zajedno, nemojmo dopustiti da se nada utopi, složimo zajedno mozaik mira! I drago mi je vidjeti ovdje toliko vas koji idete na more spašavati, spašavati migrante, i kako vam često priječe da idete jer brodu nešto nedostaje, nedostaje nešto drugo… To su geste mržnje prema bratu, prerušene u ‘ravnotežu’. Hvala vam za sve što radite”, zaključio je Papa.