Iako su mnogi čuli za zastrašujuću kinesku politiku “jednog djeteta”, pojedinačne priče ljudi koji su je provodili ili trpjeli njezine posljedice nisu često dolazile u prvi plan svjetskih medija.

Zbog tog je razloga dokumentarni film “One Child Nation autorica Nanfu Wange i Jialing Zhang vrijedno ostvarenje koje bez prikrivanja pokazuje svu poremećenost ‘demografske’ politike koju je Kina godinama provodila, pišu na stranici britanskog Društva za zaštitu nerođene djece (SPUC).

Dokumentarac uključuje razgovore s kineskim službenicima, radnicima zaduženim za obiteljsko planiranje, kao i priču obitelji autorice Nanfu Wange, a prikazan je i na BBC-u.

“Tih su dana vladini službenici otimali žene, vezali ih i dovlačili k nama poput svinja”, govori u filmu jedna od žena koja je bila zadužena za provođenje pobačaja.

Na pitanje u koliko je slučajeva ona bila uključena izjavila je da ne zna točno, ali da se radi o “između 50 000 i 60 000 sterilizacija i pobačaja.”

“Računala sam to zbog osjećaja krivnje, zato što sam abortirala i ubijala bebe. Mnoge sam porodila žive i ubila. Moje su se ruke tresle dok sam to radila. Ali nisam imala izbora, to je bila vladina politika”, rekla je.

Druga službenica obiteljskog planiranja također je govorila o bebama koje su bile abortirane pred sam kraj trudnoće. “Mnogi pobačeni fetusi bili su 8 ili 9 mjeseci stari. Kada su bili abortirani bili su još uvijek živi”, prisjetila se.

Porodilja iz sela u kojemu je živjela autorica dokumentarca izjavila je kako se danas želi iskupiti za sve pobačaje koje je učinila: “Neki bi rekli da nisam kriva jer je to bio moj posao, ali ja sam bila ta koja je ubijala, ja sam bila egzekutor. Ja sam ubijala tu djecu, nisam li?”

Nažalost, jedna od najpotresnijih stvari vezanih uz dokumentarac jest što je takvo razmišljanje bilo u manjini. Većina porodilja unatoč zastrašujućim iskustvima koje su morale proživljavati, doživjele su takvo ispiranje mozga da smatraju kako bi to isto ponovile. “Tijekom pobačaja, žene bi plakale, psovale, borile se, bile dovođene do ludila… Morala sam staviti nacionalne interese ispred vlastitih osjećaja”, rekla je jedna od njih.

Ipak najpotresniji razgovor bio je s majkom Nanfu Wange. Ona je uz ljubazni osmijeh opisala kako je “pomogla” svome bratu da napusti svoju novorođenu djevojčicu kako bi pokušali dobiti dječaka. Dijete je bilo ostavljeno na tržnici, a nakon što ga dva dana nitko nije želio uzeti, umrlo je prekriveno ugrizima komaraca.

Nažalost, kako piše SPUC, dokumentarac je propustio kazati kako je Kinesko udruženje za planiranje obitelji, državno tijelo odgovorno za spomenute zločine, dio Međunarodne federacije za planirano roditeljstvo, najveće svjetske organizacije koja se bavi pobačajem. Navedenu organizaciju brojne zapadne zemlje financiraju milijunima dolara iz svojih budžeta.

Politika jednog djeteta u Kini je ukinuta 2015. godine, samo kako bi je zamijenila politika dva djeteta. Kineske vlasti su procijenile da je od 1970-ih do 2015. tom politikom spriječeno rođenje oko 400 milijuna djece. Kina se zbog ovakvih ‘demografskih mjera’ danas suočava s problemom naglog starenja stanovništva, a dodatni je problem to što se predviđa da će u toj azijskoj zemlji do iduće godine biti preko 30 milijuna muškaraca više nego žena.

Ivo Džeba | Bitno.net