Kardinal Dominique Mathieum, belgijski franjevac koji od 2021. predvodi malobrojnu katoličku zajednicu u Iranu, otvoreno progovara o razornom razdoblju obilježenom nesanicom, neizvjesnošću i – molitvom, piše Aleteia. Tijekom sukoba nije imao nikakvu posebnu zaštitu. Ostao je tamo gdje je pozvan biti  – s ljudima. „Ostao sam jer nisam imao pravo otići. Ne zbog obveze, nego zbog poziva. Ljubav ne bježi kad je teško“, rekao je.

Svjedoči kako je svaki dan ovisio o ritmu zračnih udara. „Spavali smo kad se nije pucalo. Budili se na zvuk tišine jer je to često značilo da slijedi novi napad.“ Mise su se slavile kada su rijetki preostali vjernici mogli sudjelovati. U tim danima uz njega je bio mladi afrički student medicine čiji je studentski dom teško oštećen u dronovskom napadu. Kardinal ga je primio k sebi i svake večeri zajedno su sat vremena provodili u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

„Nismo imali sklonište. Nismo imali sirene. Imali smo krov s kojeg smo gledali koja je četvrt pogođena. Imali smo društvene mreže – kad su radile. I imali smo molitvu. Ponekad smo se samo pogledali, šutjeli i znali – to je sve što imamo. I to je dovoljno“, prisjeća se.

Premda je grad počeo pokazivati znakove oporavka, jer se ljudi polakoo vraćaju u svoje domove i trgovine se otvaraju, kardinal jasno razlikuje privid od stvarnosti. „Ovo nije mir. Ovo je zatišje.. Primirje počiva na odvraćanju, ne na pregovorima, a kamo li na povjerenju. O pomirenju nitko ne govori… Mir je daleko.“

U tako teškom kontekstu, njegova uloga kardinala poprima dublje značenje. Ne radi se više samo o vođenju male zajednice, već o svjedočenju Kristove prisutnosti tamo gdje se ona čini odsutnom. „U mraku rata, kad nasilje izgleda kao da ima zadnju riječ, Krist nas podsjeća da je prava veličina u služenju i žrtvi. Ljubiti kad boli – to je odgovor na rat. To nije jalova žrtva. To je znak nade. Kad ostajemo blizu onima koji trpe, postajemo oruđe mira.“

Kardinal Mathieu je u travnju sudjelovao u konklavi koja je izabrala papu Lava XIV, a Papina prva poruka – usmjerena prema miru – snažno odjekuje u srcu Teherana. „U svijetu u kojem diplomacija kopni, a oružje buja, Crkva mora biti ono što papa Lav naziva ‘nenaoružani i razoružavajući mir’. Ne mir koji osvaja, nego koji poziva. Naša snaga nije u sili, nego u praštanju, dijalogu i molitvi, u sposobnosti da čovjeka gledamo ne kao neprijatelja, nego kao brata.“

Dok promatra grad koji se pokušava vratiti svakodnevici, kardinal zna da se prava bitka još vodi – u srcima. „Ljudi se vraćaju. Ulice su opet pune. Ali mir nije došao. Samo umor. Samo tišina. Možda mir još nije ovdje. Ali ako ostanemo – ako ne prestanemo moliti, voljeti i služiti – možda ga prizivamo. A to je dovoljno za početak“, poručuje.