Hrvatska karmelska provincija sv. oca Josipa i Karmelska izdanja (KIZ) predstavila su u povodu 100. obljetnice proglašenja svetom Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica (Male Terezije) i njezinog blagdana (1. listopada) prvi prijevod svih njezinih pisama na hrvatski jezik. Predstavljanje je održano u subotu 27. rujna u kripti samostana Gospe od Karmela – Vidovac, u Splitu, u sklopu „Dana sv. Mihovila – Kamen 2025.“

Program je vodio o. dr. Zvonko Martić, OCD, župnik Župe sv. Mihovila, Kamen. Prigodni pozdravni govor održao je o. dr. Vinko Mamić, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa.

„Sveta Mala Terezija poznata je po Povijesti jedne duše, ali njezina pisma otvaraju još dublji, neposredniji pogled u njezin lik i djelo. U njima susrećemo Tereziju kao kćer, sestru, prijateljicu, učiteljicu, suputnicu, a prije svega kao zaljubljenu dušu koja svim bićem želi ljubiti i služiti Bogu. Ona nam pokazuje da se svetost ne živi samo u izvanrednim djelima, nego u jednostavnosti svakodnevice, u povjerenju i malim činima učinjenima s velikom ljubavlju…

Ova knjiga nije samo povijesni dokument, nego živi susret s jednom od „najvećih svetica modernoga vremena“, kako su je nazvali pape. Njezina pisma prepoznajemo kao nadahnuće za vlastiti život: za svakoga tko traži smisao u služenju, tko se u duhu evanđelja sučeljava s izazovima vremena i tko se bori da ostane vjeran ljubavi prema Bogu i ljudima.

Neka ovo predstavljanje bude više od promocije knjige. Neka bude poticaj svima nama da poput Terezije otkrivamo svoj ‘poziv ljubavi’ u srcu Crkve i u svakodnevici koja nam je povjerena. Neka njezina pisma progovore i našem srcu, neka nas tješe, nadahnjuju i potiču da u životima onih koje susrećemo širimo kišu ruža kojom nas Bog po njezinu zagovoru obasiplje.

Hvala svima koji su pripremili ovaj događaj i svima vama koji ste ovdje nazočni. Neka vas sveta Terezija od Djeteta Isusa i Svetoga Lica zagovara, a njezine riječi, sada dostupne i na hrvatskom jeziku, neka budu za sve nas svjetlo i snaga na putu vjere, nade i ljubavi“, poručio je, među ostalim, u svom izlaganju provincijal o. dr. Vinko Mamić, OCD.

Nakon Provincijalovog pozdravnog govora, g. Josip Strujić sažetim je životopisom sv. Male Terezije ocrtao njezin životni put i značaj.

Potom je o. dr. Jure Zečević, OCD, glavni urednik Karmelskih izdanja, predstavio prvo hrvatsko izdanje pisama sv. Terezije.

„Objavljivanje knjige njezinih pisama na hrvatskom jeziku, kao i ovo predstavljanje, projekt je naše Provincije i Karmelskih izdanja (KIZ). Sastavnice KIZ-a su, uz našu Hrvatsku karmelsku provinciju sv. oca Josipa, također i Federacija samostana bosonogih karmelićanki „Blaženi Alojzije Stepinac“ te Hrvatska provincija karmelićanki Božanskoga Srca Isusova.

Opsežna knjiga od 544 stranice objavljena je u povodu obilježavanja stote obljetnice Terezijina proglašenja svetom (1925.-2025.) što joj daje jubilejski karakter. Temelji se na francuskom dvotomnom izvorniku. Kao osobito vrijedan i autentičan izvor korištene su i digitalne preslike autografa pisama svete Terezije na mrežnoj stranici Arhiva Karmela u Lisieuxu.

Iz francuskog izvornika u ovom hrvatskom izdanju izdvojena, prevedena i objavljena su sva pisma Male Terezije upućena raznim primateljima – ukupno 266 pisama. Pisma u francuskom izvorniku nose oznaku LT – „Lettres de Thérèse“, a u hrvatskom prijevodu oznaku TP – „Terezijina pisma“, s brojevima od 1. do 266. Pisma različitih pošiljatelja upućena Tereziji koja se nalaze u francuskom izvorniku nisu uključena u hrvatsko izdanje.

Na hrvatski jezik pisma su preveli sljedeći suradnici: s. Željka Mihljević, članica Karmelskog svjetovnog reda – 140 pisama, s. Filomena Ćoso, karmelićanka iz Marije Bistrice – 44 pisma, gđa Terezija Kordić – 41 pismo, o. Dario Tokić – 25 pisama i o. Ivan Keravin – 16 pisama. Neki su se prevoditelji pri radu koristili i talijanskim prijevodima pisama Male Terezije.

U prijevod pisama uključilo se više prevoditelja, njih pet, jer su ih započeli prevoditi uslijed velikog vlastitoga zanimanja za njih, ne znajući da se i drugi bave time. Kasnija urednička koordinacija i prikupljanje prijevoda omogućili su da se svih 266 pisama po prvi puta objave zajedno unutar korica ovog izdanja. Takav način nastanka ovoga prijevoda ostavlja prostor za njegovo daljnje ujednačavanje, doradu i usavršavanje u budućim izdanjima.

Knjiga sadrži svih 266 pisama koja je Terezija napisala tijekom svoga života. U knjizi su poredana kronološkim redom i podijeljena u sedam cjelina tako da budu odraz Terezijine osobnosti tijekom njezinih sedam specifičnih životnih razdoblja: (1.) Djetinjstvo, (2.) Odrastanje, (3.) Postulatura, (4.) Novicijat, (5.) Tamne godine u novicijatu, (6.) Priorat majke Agneze od Isusa i (7.) Novi priorat majke Marije od Gonzage.

Prvo svoje sačuvano Pismo (TP 1) Terezija je napisala 4. travnja 1977. kada je imala 4 godine, 3 mjeseca i 2 dana. Pri pisanju joj je pomagala sestra Paulina. Pismo je upućeno Lujzi Magdaleni, susjedi koja je povremeno pomagala u kući obitelji Martin. To pismo dakako, već zbog Terezijine dobi ne može imati ni teološku ni literarnu težinu, ali je dragocjeno jer označava početak Terezijine pisane komunikacije, koja će se kasnije razvijati i postati jedan od njezinih najistaknutijih načina duhovnog djelovanja i apostolata. Susjeda Lujza Magdalena iz prvog Terezijinog pisma, ostaje zapamćena kao osoba kojoj je svetica prvi put povjerila misao u pisanom obliku.

Zadnje pismo koje je Terezija napisala (TP 266), uputila je svećeniku za kojeg je molila, o. Mauriciju Belliereu, 25. kolovoza 1897., šest dana prije svoje smrti. U kratkom pisamcu dolazi do izražaja njezino, unatoč kušnjama vjere, neuništivo bogoljublje. Napisala je: „Ne mogu se bojati Boga koji se učinio tako malenim radi mene… Ljubim ga!… Jer on je Ljubav i Milosrđe.“

Većina Terezijinih pisama upućena je članovima njezine obitelji: roditeljima, sestrama i rođacima. Pisma otkrivaju njezinu duboku povezanost s obiteljskim krugom, koji je ujedno bio i kolijevka njezine vjere i duhovnog poziva. Značajan dio pisama poslan je svećenicima misionarima, s kojima je, premda fizički zatvorena u klauzuri, dijelila apostolski žar i univerzalnu otvorenost Crkve. Manji broj pisama upućen je prijateljicama i znancima, a neka su ostala samo fragmenti i nacrti. Takve vrste i takva zastupljenost primatelja već sami po sebi govore o njezinoj ukorijenjenosti u obitelj i u Karmel, ali istovremeno i o srcu čija je ljubav zahvaćala cijeli svijet.

Čitajući Terezijina pisma susrećemo se sa simpatičnom i zanimljivom osobom i njezinim intenzivnim i sadržajnim životom koji i danas svijetli univerzalnim vrijednostima i ima globalni doseg i duhovno-formativni utjecaj. Pri čitanju pisama, uzevši posve općenito, uputno je izbjeći prevelika očekivanja, hiperkritičnost i prezahtjevnost. Važno je i korisno biti svjestan da pisma kao književna vrsta nemaju cilj i svrhu sustavno i u cijelosti istražiti, razložiti i osvijetliti sve za nas osobno relevantne teme i teze. Pisma nisu metodološki strukturirani i sadržajno zaokruženi traktati, ona su proplamsaji i kreacije nekog danog trenutka. Pisma nastaju u neposrednoj povezanosti sa stvarnim životom, konkretnim osobama i njihovim situacijama, odraz su aktualnih stanja, proživljavanja, raspoloženja, razmišljanja osobe koja ih nekome pismom priopćava. Stoga zavrjeđuju naše poštovanje i kada su krajnje funkcionalna, kada ih doživljavamo kao nešto obično i svakodnevno, površno i banalno.

Pisma su intimnog karaktera, imaju u vidu konkretne primatelje i njihove specifičnosti. Katkada čitatelju može biti teško razumjeti o čemu se zapravo u nekom pismu radi jer ih adekvatno i u cijelosti mogu razumjeti samo korespondenti kojima su ta pisma prvotno upućena i namijenjena. Ali i onda kada ne razumijemo ukupni kontekst određenih sadržaja u pismima mi možemo razumjeti i osjetiti njihovu vrijednost i poštivati ih, jer je u njih uložena životna energija i jer imaju „dokumentarnu“ vrijednost u „povijesti neke duše“.

Čitatelj pisama ima priliku susresti Tereziju u njezinoj jednostavnosti i prirodnosti. Ona u njima nije neki „izglancani“, idealizirani i uljepšani hagiografski lik, nego mlada žena koja se zna šaliti, biti duhovita, pa čak i zadirkivati svoje sestre. Istodobno, pisma otkrivaju njezinu empatičnost, osjećajnost i suosjećajnost kao i sve dublju usmjerenost na Boga, njezinu senzibilnost za male stvari svakodnevice i njezinu sposobnost da u svemu pronađe znak Božje ljubavi. Iz pisama izbija karakter osobe vedrog duha, snažnih osjećaja, ali i neslomljive vjernosti evanđelju.

Što korisnoga mi, današnji čitatelji, možemo pronaći u pismima sv. Terezije od Djeteta Isusa, crkvene naučiteljice? Prije svega, možemo pronaći onu u čijim se pismima zrcali iskustvo kušnje, trpljenja, radosti, molitve i nade, što sve i nama i našim suvremenicima može postati poticaj da otkrijemo Boga u zbivanjima vlastitog života. Njezina pisma, nadalje, pokazuju da se svetost ne ostvaruje samo po „velikim“ pothvatima, nego jednako učinkovito i po tzv. „malim“, svakodnevnim i običnim stvarima. Pisma još jednom potvrđuju vrijednost i veličinu Terezijinog „malog puta“ – puta djetinjeg pouzdanja i ljubavi, puta koji je trajao samo 24 godine, 8 mjeseci i 28 dana a ipak je postao svjetionikom za milijune duša diljem svijeta“, rekao je o. Jure Zečević

Nakon što je o. Jure Zečević predstavio prvo hrvatsko izdanje pisama sv. Male Terezije, gđa Kata Vlašić je kao primjer i „predokus“ pisama sv. Terezije pročitala nekoliko odabranih, reprezentativnih ulomaka iz njih.

O. Jure Zečević je potom sažeto predstavio i predočio i druge knjige Karmelskih izdanja povezane s Malom Terezijom koje su prisutnima također bile ponuđene po prigodnim promotivnim cijenama.

Na predstavljanju su nazočili i o. Jakov Mamić, prior zajednice karmelićana u Splitu, te članovi te zajednice o. Viktor Grbeša, o. Ante Jakus, br. Željko Bezić i br. Alojzije Mihelić, zatim don Domagoj Jelača, članovi Karmelskog svjetovnog reda i drugi vjernici koji se zanimaju za lik i djelo Male Terezije.

Glazbeni dio programa oblikovao je i izveo zbor članova zajednica župe sv. Mihovila Arkanđela, Kamen – Šine.