U Saboru je održan okrugli stol koji su organizirali udruga U ime obitelji i saborski zastupnik Stephen Nikola Bartulica povodom “Predstavljanja Izvješća o netrpeljivosti i napadima na Katoličku Crkvu i katoličke vjernike u Hrvatskoj u 2021. i 2022. godini”. Tijekom predstavljanja rečeno je kako bi cijela Hrvatska vrištala da je riječ o nekoj manjinskoj skupini, ali kad su katolici u pitanju vlada šutnja.

Okrugli stol moderirao Je zastupnik Stephen Nikola Bartulica, a sudjelovali su dr. Željka Markić, „U ime obitelji“; dr. sc. Ante Ćorušić, ravnatelj KBC Zagreb; Darko Pavičić, kolumnist Večernjeg lista; dr. sc. Jakov Žižić, Hrvatsko katoličko sveučilište; prof. dr. sc. Nenad Pokos, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar.

Bartulica je kazao kako mu se čini da u Hrvatskoj vlada slika da su samo određene manjinske skupine diskriminirane te da treba pokazati da su žrtve diskriminacije i napada i većinske skupine.

“DORH gotovo ništa ne poduzima protiv pojava nasilja i napada na katolike”, rekao je Bartulica.

Bartulica je  kazao da zabrinut zbog napada na institut za priziva savjesti, da su mnogi ginekolozi pod pritiscima. Istaknuo je da ovo nije stranačka tema te da mu je žao što zastupnici drugih stranaka nisu došli.

Dr. Markić: Izvješće posljedica napada i huškanja na Katoličku Crkvu

Dr. Markić zahvalila je svima koji su došli i podržali važnost ove teme.

“Izvješće je posljedica činjenice toga što je primijećeno da se napada i huška na Katoličku Crkvu kao i katolike u svim porama društva”, istaknula je. Podsjetila je da je prvo izvješće objavljeno 2020. te se već priprema izvješće za 2023. Pravo na slobodu vjeroispovijesti je osnovno ljudsko pravo.

Na žalost, ističe dr. Markić, u izvješću se prikazuje više načina kršenja ljudskih prava. “Kada se ljudima ne dopušta da budu ono što jesu, to ne vodi demokraciji”, istaknula je.

“Mislim da je ova tema mnogo više od samog prava ispovijednja vjere i da se živi u skladu sa svojom vjerom”, dodala je. Podsjetila je na namontirano suđenje Stepincu te zločine nad katoličkim redovnicima koji su bez razloga ubijani. “Za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata njih 664 svećenika, biskupa, bogoslova, sjemeništarca su ubijeni. Da bi se te zločine opravdalo stvarao se lažni narativ o Katoličkoj Crkvi”, istaknula je dr. Markić.

Blagojević predstavio izvješće

Jakov Blagojević predstavio je Izvješće te objasnio da potreba za tim proizlazi iz paradoksa da su katolici u Hrvatskoj najbrojnija i najnapadanija vjerska zajednica, da su izloženi kontinuiranim hajkama, sustavnom i neargumentiranom blaćenju, da državne institucije nemaju strukturiranu metodologiju praćenja zločina i prijestupa potaknutih vjerskom nesnošljivošću te da tijela nadležna za ljudska prava ignoriraju kršenja prava na slobodu vjeroispovijedi katolika.

Izvješće je izrađeno po uzoru na metodologiju kojom izvješća o stradanjima kršćana i katolika provode Organizacija za europsku sigurnost i suradnju (OESS), Zaklada Papinskog prava – Pomoć Crkvi u nevolji i organizacija Opservatory on intolerance and discrimination against Christians in Europe.

“Kada govorimo o medijskim tekstovima, koji su se najviše analizirali uočeno je nekoliko fenomena koji potvrđuju da je u medijskom prostoru vlada totalitarni propagandi model o katolicima i Katoličkoj Crkvi. Jedan je fenomen nadreprezentacije marginalnih teologa, koji u medijima komentiraju sve događaje vezane uz Crkvu, dok drugi nemaju prava glasa;  fenomen stvaranja lažnog dojma o sukobima u Crkvi; totalitarna propaganda protiv muškaraca okupljenih  na javnoj molitvi krunice: denuncijacija, dehumanizacija i demonizacija kao i zamjena teza u cilju signaliziranja vrline”, istaknuo je Blagojević.

“U izvješću se također ističe da se Crkvu i katolike kontinuirano optuživanje za korupciju i bogaćenje. Blagojević ističe da se neistinito i nepotpuno izvještavanje o financiranja Crkve iz državnog proračuna i povratka otete imovine. Napadi na Crkvu utemeljeni su na predrasudama, paušalnim ocjenama i nepoznavanju crkvene organizacije. Katolička vjeroispovijed nekih okrivljenika za korupciju i kriminal naglašavala se kao dominantna karakteristika”, ističe Blagojević.

Dodaje da se u javnosti manipulacijom nastojao stvoriti dojam da su pojedinci moguće korumpirani zato što su katolici, a ne upravo zato što se ne pridržavaju nauka Katoličke Crkve. Istaknuo je da u medijima također prevladava i fenomen žrtvenog jarca te da se Crkva u Hrvatskoj najčešće koristi kao žrtveni jarac bez obzira o kakvom događaju ili situaciji se radi. Prema popisu broj katolika umanjen za 4 posto, a unatoč tome što su brojevi krivi u medijima se Crkvu optuživalo i okrivljavalo za depopulizaciju, ističe.

Tijekom analize uočeno je da, kaže Blagojević, kada god biskup ili svećenik u javnosti na kritički način progovori o društvenoj stvarnosti mediji ih optužuju za hrvatski ekspanzionistički nacionalizam, totalitarizma (ustaštvo, fašizam, klerofašizam), mržnju, isključivost i netrpeljivost itd.

Dodao je kako se Crkvu diskriminira i etiketira zbog podržavanja prava na život te da se ljudsko pravo na priziv savjesti u javnosti naziva „atavizmom religije”. Institucionalno nasilje oblik je diskriminacije katolika u kojem ih se posredstvom institucija nastoji isključiti iz društva, materijalno ili nematerijalno oštetiti ili im nanijeti kakvu drugu štetu.

Pavičić: Kad bi riječ Crkva ili katolik zamijenili nekom drugom – cijela bi Hrvatska vrištala

Darko Pavičić, kolumnist Večernjeg lista, rekao je kako je Izvješće suma summarum uvid u ono što se događalo u posljednje dvije godine. Upitao je što bi bilo kada bismo riječ Crkva ili katolik zamijenili nekom drugom, manjinskom grupom, ustvrdivši da bi cijela Hrvatska u tom slučaju vrištala.

Na temelju svog novinarskog iskustva kaže, a sto govori i izvješće, trend javnog nasilja prema katolicima je u stalnom porastu.

Kaže kako u medijskom izvještavanju, a kada je u pitanju ova tema, postoji tri vrste ljudi: ljudi neznalice, koji ne znaju osnovne stvari o kojima pišu; zli ljudi, koji stvarno žele napakostiti svome ideološkom protivniku, a Crkva im je tu crvena maramica. Treća skupina je kad se spoje ove dvije, oni rade dar-mar u medijskom prostor, ističe.

Kaže kako na kraju većina novinara dolazi iz istog središta te da i Crkva mora raditi na obrazovanju novinara.

Žižić: Katolička Crkva će biti i dalje na udaru

Politolog Jakov Žižić s Hrvatskog katoličkog sveučilišta upozorio je da prevladava politička paradigma prema kojoj je određeno tko može biti ugnjetavan i tko je taj koji ugnjetava, i tu su katolici u nepovoljnom položaju.

„Ideja koja prevladava je da je Katolička Crkva ta koja priječi individualna prava pojedinca i prava tih ‘ugnjetavanih skupina’. Samim katolici ne mogu biti diskriminirani i potlačeni. No situacija nije baš takva. Zabrinjavajuće je da ta paradigma polako preuzima i hrvatske institucije“, naglasio je Žižić.

“Paradoks je da su katolici najbrojniji, ali to ništa ne znači. To je jedna liberalna politika subjektivnih prava kojoj je Crkva prijetnja. Društvo treba osvijestiti o tim stvarima, a onda bi se nešto konkretno moglo napraviti”, zaključio je i složio se s Pavičićem – da je riječ o nekoj manjinskoj skupini cijela Hrvatska bi vrištala.

Pokos: Na Wikipediji piše da je Hrvatska 2011. imala 86, 3 % katolika, a 2021. 79 % – evo zašto je tako

“U odnosu na popis stanovništva 2011., pitanja 2021. su otvorena, pitanje vjere (19) je otvoreno, nije ponuđeno kao u 2011. DZS je kazao da su takva pitanja sugestivna i da se neki osjećaju diskriminirano. U 2021. također bilo je pitanje pripadnosti vjerskoj zajednici (pitanje 20). Došlo je do porasta ostalih kršćana u 10 godina, oko 180 000 ostalih kršćana je na pitanje o pripadnosti vjerskoj zajednici reklo Katolička Crkva”.

“Došlo je do greške”, kaže Pokos, “jer mnogi koji su se sami popisivali, kao ni popisivači koji nisu dobro obučeni, nisu razumjeli. Na pitanje 19 mnogi su se upisalo kao kršćani, a na pitanje 20 za pripadnost napisali su Katoličkoj Crkvi. Zato imamo takvu situaciju. Koliko je katolika u Hrvatskoj ne zna se. 79 %, nije, više ih je”, kaže Pokos.

“Podatke o pripadnosti vjerskim zajendicama DZS još nije objavio. Zašto se to pitanje pojavilo, DZS kaže da Vlada mora znati koliko je vjerskih zajednica da ih može financirati. U općini Kijevo, na primjer, gdje su  2011. bili svi katolici, 2021. ih je 60 %, a 30 % ostali kršćani. Tako sada na Wikipediji piše da je Hrvatska 2011. imala 86, 3 % katolika, a 2021. 79 %. Onda se svi pitaju zašto je došlo do pada”, poručuje Pokos.

Ovo izvješće jedino je takve vrste u Republici Hrvatskoj, a pripremljeno je po uzoru na izvješća niza međunarodnih udruženja koja bilježe povrede ljudskih prava, pa tako i prava na slobodu vjeroispovijedi.