U povodu proslave 600. obljetnice Čuda sv. Križa u Pagu, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, u subotu 14. rujna, u paškoj zbornoj crkvi Uznesenja BDM zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano misno slavlje. Obljetnica je spomen na događaj koji se zbio 23. srpnja 1413. g. u dominikanskoj crkvi Sv. Antuna opata u Starom Gradu u Pagu, kad je pred očima pobožne Jelene Grubišić, iz drvenog križa, boka raspetog tijela Gospodina pred kojim je molila, potekla krv. Križ je prokrvario u vrijeme kad su Pažani tražili mir i identitet slobodne komune. Paški događaj je prisjećanje na Kalvariju prije dva milenija, kad je Isus mučen i pokopan, rekao je nadbiskup. “Misterij strašne drame križa ne može se shvatiti ljudskim umom. Ta nepravda i danas ima svoje junake, uspone i padove. I sada postoji mnoštvo nepravednih i neobjektivnih osuda i presuda, u medijima, narodnim i međunarodnim sudnicama diljem svijeta. No, znak križa je za kršćane sveti spomenik neizmjerne i nedokučive Božje ljubavi. Časteći križ, mi častimo ne samo materijalni predmet, nego onoga koga taj sveti predmet uprizoruje: Krista i njegovu ljubav i žrtvu”, poručio je mons. Puljić. Događaj Muke Gospodnje ne završava činom razapinjanja nego nedjeljnog jutra, navještajem ‘Uskrsnuo je’. “Uskrsni događaj osmišljava sve ljudske patnje i nepravde. To daje razloga pozitivno razmišljati o patnji. Pred zavjetnim križem molimo za Crkvu da ustraje postojanom vjerom u ispovijedanju imena Isusova”, rekao je mons. Puljić, potaknuvši na molitvu za progonjene i osuđivane radi Isusovog imena, za stare, siromahe, ostavljene, očeve i majke pod teretom obiteljskog života. „Molimo za one koje pritišće križ kleveta, ogovaranja i laži, za sve koji posrću na životnom putu. Za Bogu posvećene osobe koje u apostolskom radu osjećaju umor i klonulost. Za žene koje zlostavljaju muževi i sve koji krvare od duševnih patnja. Molimo i za one koji ne dolaze u crkvu zbog sablazni pripadnika vjernika i za one koji su kršćanstvo upoznali preko loših primjera ili krivih izvora”, pozvao je mons. Puljić, istaknuvši da bi bez križa kršćanstvo bilo obična etička doktrina, suhoparna filozofija (gnosticizam). “S križem posađenim u srcu nauka križ postaje izazov, tajna i jedina nada, jer je po njemu Krist otkupio svijet. Za mnoge je križ sablazan koja sažima krikove tisuća jadnika i prognanika. Muka Kristova izaziva zbunjenost i zbog procesa koji vode ljudi-stvorenja protiv Boga-stvoritelja”, rekao je nadbiskup, dodavši da i danas doživljavamo iste scene, ali u drugim oblicima: slabost apostola, prevrtljivost svjetine, oportunizam pilata. “I danas Boga toliki izdaju, okreću mu leđa jer su se razočarali nad Božjom šutnjom, nad sablažnjivim ponašanjem njegovih sljedbenika, zbog tolikih nepravdi. I danas toliki prodaju Boga za položaj, mjesto, stan, plaću, interes. Ucjenjuju, s Bogom se pogađaju i cjenkaju. Kažu ‘Ne vjerujem jer me Bog pogodio bolešću, tragedijom, nesrećom, neuspjehom’ ili ‘Vjerovao bih kad bi mi Bog dao to i to’. Premda se križ za mnoge pojavljuje kao izraz slabosti, nemoći, sablazni i nejasnoće, mi sljedbenici Raspetoga ispovijedamo da je za nas križ znak, snaga i utjeha. Raspeti Krist je slika tolikih patnika i prognanika, žrtava povijesti. On je stijeg pod kojim se ide u nove pojede. Križ je vezan uz našu prošlost i sadašnjost”, rekao je nadbiskup, pozivajući sve da u križu otkriju zvijezdu koja osvjetljava tamu života.

Nakon mise, nadbiskup Puljić je predvodio procesiju oko paških zidina gdje bude ophod križem na Veliki petak. Veličanstvena procesija je okupila brojni puk svih uzrasta, uz pjevanje pučkih i korizmenih napjeva u čast Križa. U nošenju čudotvornog Križa izmjenjivali su se dosadašnji paški župnici sa sadašnjim Zdenkom Milićem te svećenici rodom s otoka Paga: Dario Tičić, Čedomil Šupraha, Šime Zubović i Božo Barišić. Isusov trn koji se čuva u crkvi Sv. Margarite paških benediktinki, a 1435. g. samostanu u kojem je bila njegova sestra, darovao ih je fra Ivan Tutnić, opat samostana sv. Petra na Prosiki, ispred Križa u procesiji nosila su djeca, uz ostale simbole Muke. Čudotvorni Križ se nosio pod baldakinom u pratnji ferala.

U petak 13. rujna u paškoj zbornoj crkvi održana je svečana akademija na kojoj su recitatori i Mješoviti zbor župe Uznesenja BDM, članovi udruge ‘Paška alka’, sudionici projekta ‘Pag – srednjovjekovni grad’ i najmlađi članovi KUD-a ‘Družina’ uprizorili recital „Križ – po smrti u život” autora paškog sina don Darija Tičića. Voditelj akademije i orguljaš bio je Anthony Buljanović. U meditativnoj atmosferi Križonoša i članovi zbora svjećice s kojima su ušli u crkvu ostavili su pred Križem gdje je došla pobožna pučanka evocirajući lik Jelene Grubišić. Uprizorena je njena molitva, dolazak Pažana u crkvu sv. Antuna o. kad je križ prokrvario te prijenos Križa do zborne crkve u kojoj se sad nalazi u pobočnoj desnoj kapeli na ulazu. God. 1807. Napoleon je zaplijenio crkvu i samostan sv. Antuna opat., a 1811. g. Pažani su Križ i cijeli mramorni oltar na kojem je bio prenijeli u zbornu crkvu Sv. Marije u Pagu. “Slaveći tu visoku obljetnicu, spominjemo se kako Kristov križ treba biti djelatan u našem životu. Svjesni smo vlastitih muka i križeva. No, zagledani u Kristov križ koji je bio simbol smrti, vidimo kako je križ postao put iz smrti u život. Smisao Čuda sv. Križa nije samo da mu se divimo, nego da u vlastitom životu pogledamo gdje je naš križ”, poručio je scenarist Akademije Tičić, potaknuvši sve da ožive pobožnost čašćenja Kristove muke i smrti. “Slaveći obljetnicu Čuda sv. Križa slavimo Krista koji je dao svoj život radi grešnika, da nas spasi. Taj događaj je uspomena na njegovu djelotvornu ljubav koja obvezuje da učinimo sve da njegova žrtva i krv ne budu uzaludni. Osobito u današnje vrijeme kad ima jako puno neprijatelja svetog križa. Spomen Čuda sv. Križa treba biti molitva i zahvala, da posvijestimo kako je po križu koji je bio simbol smrti, došao život. Po snazi svoga pashalnog otajstva, Krist je križu i svakoj ljudskoj patnji dao smisao”, poručio je Tičić u recitalu Akademije. (ika/bitno.net)