Prvi je o knjizi govorio banjolučki biskup Majić koji je na samom početku pozdravio sve okupljene i izrazio radost što može biti dio ovoga skupa te podsjetio kako je knjiga objavljena krajem rujna i kako uz dva uvodna teksta ima još 15 tematskih studija. Pojašnjavajući učenje Crkve o biskupiji i biskupima, nastavlja podsjećajući na dva pitanja koja su ovu, prostornu i brojevno malu, biskupiju učinila poznatom u cijelom katoličkom svijetu: hercegovački slučaj i međugorski fenomen, piše na stranicama Splitsko-makarske nadbiskupije.

Kada je biskup Ratko preuzeo biskupiju o međugorskom je fenomenu već bilo dosta građe, a svemu tome mons. Perić, priznati mariolog, pristupio je odgovorno, a o tome svjedoči i ova knjiga, ističe predstavljač. Nadalje se biskup Majić osvrće na nedavnu Notu koju je o duhovnim plodovima Međugorja izdao Dikasterij za nauk vjere te ističe da ona svoj nihil obstat Međugorju kao mjestu pobožnosti temelji na središnjim vidovima poruka priznajući da postoje određena proturječja u pojedinim porukama. Također ističe da se Ruinijeva komisija zadržala na samo prvih sedam dana, a nije obrađivala daljnja svakodnevna „ukazanja“ Gospe te apostrofira da biskup Ratko nastoji u svim svojim proučavanjima da se stvar prouči cjelovito. Međugorje Notom nije priznato kao mjesto Gospinih ukazanja, već samo kao mjesto pobožnosti, a ovu knjigu treba promatrati u svjetlu traženja istine i ona nije protivljenje ovom dokumentu Svete Stolice, već može biti pomoć svima onima koji traže istinu o tome što se dogodilo u Međugorju. Biskup Majić djelo je preporučio na čitanje i istaknuo da ga drži iznimno vrijednim u traženju odgovora o ispravnom čašćenju Isusove i naše Majke Marije.

Prof. dr. sc. Nediljko Ante Ančić pozdravio je prisutne, a potom rekao da je Dikasterij za nauk vjere ove godine izdao nove Norme o postupanju za razlučivanje navodnih nadnaravnih fenomena, koje odustaju od izjave o nadnaravnosti nekog fenomena i takva se izjava zamjenjuje tzv. nihil obstat. Nadalje je prof. Ančić kratko prikazao pet poglavlja u Noti Dikasterija za nauk vjere o duhovnim plodovima Međugorja te zaključio da Nota ističe duhovni fenomen Međugorja kao mjesto gdje se Duh Sveti plodonosno očituje, ne proglašavajući nadnaravne događaje autentičnima. Iako je ovaj događaj u vjerničkoj javnosti izazvao radost, potrebno je reći da i dalje ostaju neke nejasnoće i knjiga biskupa Perića je na ovom tragu. Naime, biskup želi međugorske događaju usporediti s razboritošću Gospe i vidjeti koliko se to sve podudara ili odudara te doći do prave istine. Nadalje je prof. Ančić progovorio o nekim paradoksima međugorskog fenomena i u zaključku ustvrdio kako je neupitno da su međugorska djeca doživljavala nešto neobično, ali je isto tako činjenica da medicinski stručnjaci nisu uspjeli postići suglasje, a povjerenstva sastavljena na razini Biskupske konferencije i Mostarsko-duvanjske biskupije smatrala su da se u Međugorju Gospa nije ukazala. Konačno, istaknuo je da su se komisije poslane u Međugorje nastojale usredotočiti na dušobrižništvo u tom svetištu razdvajajući pitanje autentičnosti ukazanja od pastoralne skrbi.

Politolog Danijel Vidović, ravnatelj Kulturne ustanove Hrvatski dom hercega Stjepana Kosače, u svome se izlaganju osvrnuo na pitanje istine koje je u središtu interesa autora ove studije. Argumentacija kojom se biskup Perić u pisanju ove knjige služi, usidrena je dvostruko: primarno u Živoj Riječi koja je Put, Istina i Život, a na drugom mjestu je čvrsto uvjerenje u ispravnost stavova i postupaka njegova pretčasnika biskupa Žanića. Iznijevši povijest tzv. hercegovačkog slučaja, pojasnio je da je odnos mostarsko-duvanjskih biskupa s međugorskim fenomenom mnogostruko prepleten s njime. Podsjeća kako je biskup Žanić u početku bio istinski otvoren za mogućnost intervencije odozgor, ali pojavljivanjem nekih nelogičnosti i prijetnji u porukama, kako predstavljač tvrdi, „navodne Gospe biskup Žanić ubrzo doživljava otriježnjenje“. Politolog smatra i da je čudno što se Gospa u Međugorju nikada nije oglasila o gorućem problemu ove biskupije, a potom ističe da biskup Perić u svome upravljanju, pitanju Međugorja pristupa isključivo s doktrinarnog i disciplinskog aspekta naglašavajući moralnu dimenziju problema služeći se svojim biskupskim autoritetom, a posebno službom poučavanja. Međugorski se fenomen, htjeli ili ne htjeli, ugrađuje u povijesni kontekst spomenutog sukoba i danas on ima globalni značaj te ostaje na Svetom Ocu, koji je sada jedini mjerodavan, donijeti konačan sud.

Posljednji se prisutnima obratio biskup Puljić, inače svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije koji je bio član tri komisije koje su donosile sud o Međugorju. Rekao je kako tekstovi doneseni u ovoj knjizi nisu na tragu mainstream medija, već su prava teološko-mariološka studija. Biskup Puljić istaknuo je kako su se biskupi Žanić, Perić, a i trenutni biskup Palić uvijek trudili da u Međugorju ne dođe ni do kakvih devijacija, već da se promiče zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Iako je bilo raznih problema i disciplinskih ukora, valja priznati kako su župnici i njihovi pomoćnici, a posebno ispovjednici, doprinijeli liturgijskoj razini i duhovnoj atmosferi u Međugorju. Mons. Puljić je u konačnici rekao kako većina ljudi koja dolazi u Međugorje ne stiže iz obijesti, već dolaze tražiti melem na svoje rane u svijetu u kojem su svih sedam glavnih grijeha stekli pravo građanstva. Zaključno je poručio kako je važno da se ljudi okupljaju, mole, hodočaste i slave Boga kako se ne bi ugasile duhovne klice koje svaki čovjek ima, a mjesta gdje se slave naši sveci uvijek su bila prikladna mjesta za središta duhovnosti i sabranosti. Takva je bila i treba ostati župa sv. Jakova u Međugorju za koju se s pravom možemo nadati da će se osloboditi senzacionalizm, a knjiga mons. Perića može poslužiti kao prikladno štivo i prva pomoć u toj katarzi. Na kraju predstavljanja prisutni su mogli postaviti pitanja i uzeti knjigu po promotivnoj cijeni.