Oca su pitali kako bolesno dijete može biti blagoslov za roditelje, njegov odgovor će vas dirnuti

Vjeroučitelj Ivan Pokupec na svojem je Facebook profilu podijelio fotografiju komentara jedne osobe koja ga je u raspravi pitala “po kakvoj logici je ‘bolesno dijete blagoslov za roditelje'”. Pokupec je kazao da je pitanje došlo na pravu adresu te u objavi kazao što iz osobnog iskustva misli o ovoj temi. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Mislav je, ni ne znajući, postavio ovo pitanje pravoj osobi.

Kao netko tko je bio bolesno dijete, a par desetljeća kasnije i roditelj bolesnog djeteta, imam jedinstvenu perspektivu na to pitanje.

Po kojoj logici je bolesno dijete blagoslov za roditelje? Odgovorit ću iz pozicije roditelja…

Bolest mog djeteta me naučila:

– da u životu postoje situacije u kojima je potpuno nebitno koliko imaš novaca, moći, utjecaja… Jedino što ti preostane kao oslonac je Božje milosrđe;

– da nema crkve, džamije, sinagoge, hrama, katedrale… na svijetu u kojoj se moli tako iskreno i tako usrdno kao na odjelima dječje intenzivne skrbi;

– da bih u stotinki potpisao da još 14 puta ponovno prođem sve svoje muke, samo da ne gledam kako se moje dijete muči. Taj osjećaj bespomoćnosti je nešto najbliže paklu što sam ikada iskusio;

– da su sav moj ponos, prkos, ego… Zrnce prašine na buri. Svima nam periodično dobro dođe lekcija iz poniznosti, a ova je bila sveobuhvatna i temeljita;

– da mi je dano iz prve ruke osjetiti kako se Otac osjećao dok je gledao Sina na križu.

No ono što stvarno Mislav pita jest: koja je vrijednost bolesnog djeteta? A na to pitanje ću odgovoriti iz pozicije bolesnog djeteta.

Kao bolesno dijete sam naučio:

– da svaka nevolja može obitelj razoriti ili još jače povezati, ovisno o tome koliko su članovi (ne)sebično u nju ušli. Moja bolest je zbila redove moje obitelji oko mene;

– da su u služenju meni i moji roditelji rasli. Moja majka je bila tigrica koja je za mene okretala nebo i zemlju. A moj tata je postao otac kakvoga on sam nikada nije imao;

– da ljubav nije dodvoravanje i udovoljavanje. Njihova ljubav za mene je ponekad morala biti gruba – za moje dobro, kako bih ja napredovao;

– da iskrena roditeljska ljubav može nadomjestiti i nadvisiti puno nedostataka u sustavu, struci, birokraciji…;

– da jedno bolesno dijete može postati odrasla osoba koja je, unatoč bolesti: suprug, otac, magister, profesor… Koja je govorila pred tisućama, piše desecima tisuća, redovito stoji nasuprot moćnika, brani bolesnu djecu i onu nerođenu.

Koja je Božje dijete, kakvo je On zamislio i stvorio na svoju sliku.

Koja je vrijednost bolesnog djeteta?

Ako mene pitate – neprocjenjiva!”