Bilo je to prvo ređenje svećenika u mjesnoj Crkvi od strane mons. Zgrablića otkad obavlja službu zadarskog nadbiskupa te je to slavlje nazvao „velikim, dragocjenim i veličanstvenim događajem i darom“, jer Bog mjesnoj Crkvi daruje dvojicu novih svećenika. To je veliki događaj i za njihove rodne župe, čiji su župljani, uz brojne svećenike i bogoslove pristigle iz cijele Hrvatske, svojim dolaskom darovali ređenike i ispunili zadarsku prvostolnicu, objavljeno je na biskupijskim mrežnim stranicama.

Zvanje Karadakića iz Kistanja je prvo svećeničko zvanje u toj župi nakon više stotina godina, a Protić je prvi svećenik rodom iz Sukošana nakon 60 godina što su Sukošanci darovali Crkvi svoga sina svećenika. Među sukošanskim svećenicima, u našoj suvremenosti osobito je bio zaslužan blagopokojni mons. Eduard Peričić, značajni crkveni povjesničar koji je uvelike doprinio obilježavanju proslave 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata na nacionalnoj razini i u proslavi Branimirove godine 1979. baš u Ninu, što je bio veliki i dragocjeni manifest katoličke vjere i hrvatskog domoljublja u vrijeme komunističkog režima.

Sukošanski župljani već godinama u svojoj župi mole za nova duhovna zvanja, a u redovitim klanjanjima u sukošanskoj župnoj crkvi sv. Kasijana molili su za dar svećenika i iz njihove župe te je ređenje bilo dan očitovanja ploda i njihove molitve.

Mario Karadakić je podrijetlom Janjevac, koji su s početkom ostvarenja slobodne Hrvatske 1990.-ih godina nastanili Kistanje u zadarskom zaleđu. Don Mario je još jedan primjer duhovne plodnosti roda iz zajednice Janjevaca koju karakteriziraju brojne obitelji s puno djece i njihova ucijepljenost u Crkvu i po daru brojnih duhovnih zvanja, svećenika koji su podrijetlom Janjevci.

Foto: Zadarska nadbiskupija

U propovijedi je nadbiskup Zgrablić podsjetio na misao svetog arškog župnika Ivana Maria Vianneya, da je „dobri pastir, pastir po Božjem srcu, najveće blago koje dobri Bog može dati nekoj župi i jedan od najdragocjenijih darova Božanskoga milosrđa“, nastavljajući tako spasenjsko djelo Isusa Krista po svećeničkom služenju u Crkvi i po Crkvi.

„Veličina svećeništva proizlazi iz dara milosti Božje, a ne iz sposobnosti, vještine ili mara pojedinca. Svećenik je pozvan biti suradnik s milošću koju je primio, svjestan da ga je Gospodin odabrao i pozvao prema svojem naumu i izboru“ rekao je mons. Zgrablić. U kontekstu Božje milosti koja ima apsolutni primat u životu, nadbiskup je podsjetio na misao sv. Tome Akvinskog: „Najmanji dar milosti veći je od naravnog dobra čitavog svemira.“

Tragom Isusovog poziva apostolima „da budu s njime“, nadbiskup je rekao da ‘biti s Isusom’ ne znači samo fizički ‘biti uz nekoga’. „Sakrament svetog reda svojim milosnim djelovanjem u snazi Duha Svetoga čini ređenika dionikom Kristova svećeništva i dublje i intimnije povezuje ljudsku narav s Kristovom svećeničkom naravi i poslanjem“ rekao je mons. Zgrablić. Pritom je citirao kardinala Viollu, da po sakramentu svetog reda „Duh Sveti uzima naš život, našu volju, naše djelovanje, naše tijelo i potvrđuje pečatom službe (ministerija). Ovo posljednje ne smije se shvatiti samo u perspektivi funkcionalnosti kao što je to nužno u organizacijskom smislu djelovanja Crkve. Kad bi to bilo tako, sveti red ne bi bio nešto drugo doli izbor odozdo, od kršćanske zajednice; radilo bi se o vršenju nekog zadatka, a ne ono što ustvari jest, preobrazba odozgor koja osobu čini sposobnom za službu.“

Foto: Zadarska nadbiskupija

„Djelovanjem Duha Svetoga po molitvi i polaganjem ruku u sakramentu svetoga reda, u ređeniku se ostvaruje biti u zajedništvu s Kristom Velikim Svećenikom i njegovim poslanjem“ rekao je nadbiskup. Podsjetio je na misli Benedikta XVI. da „poslanje svakog svećenika ovisi o svijesti o sakramentalnoj stvarnosti `novog bića` i „o sigurnosti vlastitog identiteta koji nije izgrađen vlastitim snagama i umijećem, već je besplatno i od Boga darovan i od čovjeka primljen te o tome ovisi njegov uvijek novi zanos prema poslanju. I za prezbitera vrijedi:`Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke ideje, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i zajedno s time konačni pravac`“, istaknuo je zadarski nadbiskup.

Evanđelist Marko zapisao je da je Isus ustanovio dvanaestoricu da budu s njime te ih šalje propovijedati i da s vlašću izgone đavle. Iz stvarnosti „biti s Isusom“ izviru bitni elementi i glavni stupovi svećeničke službe o kojima govori Isus, šaljući apostole da naviještaju evanđelje i dajući im moć izgoniti zloduhe. To su „navještaj, propovijedanje te moć i vlast, odnosno riječ i sakramenti“, istaknuo je mons. Zgrablić, naglasivši da identitet svećenika i njegovo služenje u Crkvi treba promatrati i shvatiti u tropletu sjedinjenje – naviještanje – posvećenje.

Foto: Zadarska nadbiskupija

„Manji broj zvanja i sablazni, pa i zlodjela u Crkvi, koja nas posramljuju i zbog kojih molimo iskreno oproštenje, osobito od svake žrtve, ne smije nas obeshrabriti u svećeničkom pozivu i poslanju, nego snažno potaknuti da se još više posvetimo u Kristu; da iskreno živimo naše ‘biti s Isusom’, naš svećenički poziv i identitet. Potrebno je truditi se svim silama da se u našem svećeničkom životu umnože prostori šutnje i slušanje Riječi, molitve i žrtve, da se više pažnje i brige posveti osobnom duhovnom životu i vodstvu, da ne zanemarimo molitvu, ispit savjesti i sakrament osobne ispovijedi; da se trudimo oko čiste iskrene kršćanske ljubavi jednih prema drugima, pa i uz ne male žrtve, kako bi Božji glas koji uvijek nastavlja odjekivati u našoj nutrini, nastavio pozivati nas te potvrđivati na našem putu svećeničkog života i služenja“, ohrabrio je nadbiskup Zgrablić.

Cjeloviti izvještaj s ređenja možete pročitati OVDJE. Još fotografija pronađite OVDJE.