Kako se žaba skuha u loncu

U ovo vrijeme predatorskog kapitalizma i krize socijalne države, gospodarske krize, velike nezaposlenosti i olakog dobivanja otkaza („Ako ti nećeš, ima tko hoće!“) nije lako sačuvati osobni integritet i dostojanstvo profesije. Što smo više obrazovani, uže specijalizirani, više pozicionirani ili na istaknutim pozicijama u društvu, to postaje sve teže. Uz brojnu obitelj i opterećenost kreditima, to postaje gotovo nemoguća misija. Lako se pogubimo mi roditelji, učitelji i odgajatelji pa se pitam tko će onda biti putokaz i primjer mladima.

Psiholozi imaju poučnu priču o žabi koja se skuhala u loncu, a koja se može primijeniti na mnoge životne situacije. Ako baciš žabu u lonac vrele vode, ona će odmah osjetiti opasnost i iskočiti iz lonca. Međutim, ako je lagano staviš u lonac mlake vode, to joj jako godi. Polaganim dodatnim zagrijavanjem vode žaba se sve više opušta, a kad shvati da je voda postala prevruća, više nema snage iskočiti van. Ovih dana bombardirani smo korupcijskim aferama, policijskim istragama i raspravama interesno-utjecajnih skupina u vezi trgovine raznim nacionalnim interesima. U žaru rasprave, nažalost, s argumenata prešlo se na osobne obračune, i to nerijetko puno, puno ispod pojasa. Vjernici bi rekli, s dobronamjernog ukazivanja na zablude i određene loše postupke koji mogu dovesti do neželjenih posljedica, prešlo se na napadanje čovjeka i njegova dostojanstva. Stoga bih željela upozoriti na nekoliko tipičnih načina penjanja ljestvama karijere naslonjenim na krive zidove vrednota, kojih pošteni ljudi u početku uopće nisu bili svjesni, a  što se još uvijek može dogoditi svakome od nas.

1.      Političko-obavještajni: Ima puno poštenih ljudi koji se uključe u politiku jer žele služiti općem dobru. Nakon ostavke u predsjedništvu stranke jedna žena se ogorčeno žalila: „Nisam htjela sjediti doma, kukati i čekati da netko drugi nešto napravi. Uključila sam se aktivno i žrtvovala misleće da radim nešto dobro za svoju Hrvatsku. I puno toga sam gutala, sve dok me nisu poslali na višednevnu obuku kako učinkovito lagati prikrivajući znakove tijela.  Tad sam se definitivno odlučila povući iz politike.“ Čuli smo ovih dana da svaka politika i obavještajna služba ima svoje tzv. „korisne budale“ – vrlo inteligentne i sposobne, ali naivne ljude koje misleći da rade nešto dobro, poput lutke na koncu ili poluge, odrađuju prljave planove svojih prefriganih mentora. Oni poslušno podmeću, podvaljuju, lansiraju, objavljuju, prosvjećuju… jer ih mentori dobro plaćaju i stalno hvale njihove sposobnosti i predanost općem dobru. Sve dok ne naprave neku grešku u koracima koja može ugroziti cijeli plan, a tada ih brzo otkantaju i zamijene novom korisnom budalom. Preostaje ti jedino da se pokriješ preko glave dok te hapse pred kamerama i u zatvoru se preispituješ gdje si pogriješio. I zašto te bivši drugovi ne brane, nego na sudu „propjevaju“ i ono što ih se ne pita. Nemoguće je zaboraviti duboko začuđen izraz lica jednog vrlo visokog dužnosnika kad mu je sudac rekao da poslušnost predsjedniku stranke nikoga ne oslobađa od poštivanja zakona.

2.      Poslovni: U biznisu je poznat pojam „strateško sljepilo“ koje se dogodi kad se izgubi stvarna veza s okruženjem pa u poduzeću postoje neke okamenjene postavke i korporativni tabui koje nitko ne smije dovoditi u pitanje. Tako se uvriježio stav da u biznisu ne vrijedi zlatno pravilo „Ne čini drugom što ne želiš da drugi tebi učini!“ Obični ljudi lažu, a korporacije samo brane svoje interese.  Svaka budala može raditi biznis svojim novcem i po zakonu, a pravi biznismen radi tuđim novcem zaobilazeći propise… Sve dok se zbog prezaduženosti i afera firma ne sruši k’o kula od karata, a nekadašnji slavni menadžer godine ne završi na RBA – Remetinec Business Academy.

3.      Znanstveni: Znanstvenikom se postaje zbog potrage za istinom i želje za napretkom  čovječanstva. Inače se ne bi moglo za znanost toliko žrtvovati. Međutim, pod utjecajem predatorskog kapitalizma znanost se pretvorila u sluškinju industrije, ali ne u pozitivnom, nego u negativnom smislu. Na kraju se dinamitom i atomskom energijom ubijaju ljudi, a umjesto proizvodnje zlatne riže s vitaminom B i biljaka otpornih na bolesti, dobili smo monopol multinacionalki kojima se uništavaju cijele samoodržive ruralne ljudske zajednice. Umjesto da se usavršavaju u preventivi i liječenju bolesti, mnogi medicinari i farmaceuti specijaliziraju marketing kako bi mogli izmišljati bolesti i „obrađivati“ poštene liječnike za što bolju prodaju nepotrebnih lijekova i opreme … Dakle, znanstvenici su željni istraživanja i napretka, država nema novca, a sponzori ugovorom traže da se neće objaviti rezultati istraživanja ukoliko oni ne odgovaraju interesima sponzora. Tako se i znanosti događa strateško sljepilo, pa ne primjećuje da se pretvara u novu religiju čije dogme se ne smije preispitivati. Ako se netko slučajno usudi, odmah ga se marginalizira proglašavajući ga „kontroverznim“ znanstvenikom, konzervativcem i neprijateljem napretka. Za jednog znanstvenika koji se bori za projekte i citiranost to baš i nije neki PR.

[facebook]Želiš li i dalje biti na izvoru istinitih informacija – klikni like[/facebook]

Zaista uspješni lideri, znanstvenici i poslodavci (a to su svi oni koji osim o profitu istinski brinu i o održivosti prirode i društva) drže se one američke poslovice „Character first!“ koja kaže da se ljude zapošljava zbog sposobnosti, obrazovanja i referenci, a otpušta isključivo zbog lošeg karaktera (www.characterfirst.com). Zašto onda i mi ne bi tako razmišljali o svojim poslodavcima. Ako već imamo klikere ne samo za klesati kamen, nego i za graditi katedralu, normalno bi bilo da se pitamo kojem božanstvu će ta katedrala biti posvećena. Jer nitko ne može s vragom tikve saditi, a da mu se ne obiju o glavu. Na kratki rok još kako-tako, ali na dugi rok neminovno slijedi iznenađenje kad „prođe vrijeme rok na rok, eto vraga skok na skok“ (za mlađe čitatelje evo i izvora:  A. Šenoa „Postolar i vrag“). Niti možeš pod drugim jamu kopati, a da se sam u nju ne spotakneš. Ako si ponosan član uspješnog tima koji napreduje gazeći sve oko sebe, tko kaže da i tebe neće jednog dana zgaziti. Prodao si im dušu zdravlje, brak, obitelj, prijatelje, a kad te više ne trebaju samo te šutnu k’o pseto na ulicu.

I sad dolazi „državna matura“ koliko smo mi Hrvati katolici. Jesmo li spremni biti Stjepani prvomučenici i moliti za zalutale Pavle koji, poput one naše žabe u loncu, jednostavno još nisu u stanju vidjeti što im se događa i što čine. Jer istinski sluga Božji mora ponešto i pretrpjeti kako bi u blagosti opomenuo one koji su zastranili i veselio se njihovu povratku na pravi put. Samo tako poneki Savao može se preobratiti u Pavla  i smjelo svjedočiti mladima da se ne penju ljestvama karijere ako prije dobro ne preispitaju na kakav zid vrednota su naslonjene. Kad im je već život pružio limun, zašto od njega ne bi napravili limunadu?!

Zrinka Gregov