Hrvatska obiluje brojnim zanimljivim lokacijama, osobito sakralnim koje svjedoče njenu tisućljetnu katoličku povijesti.

Jedna od tih je i samostan sv. Mihovila nad Limom koji se nalazi u istarskoj župi Gradina, na uzvisini iznad Limskog kanala.

Tamo su istarski vjernici i ove godine proslavili blagdan sv. Romualda koji je “rođen za nebo” prije 996 godina. Sveti Romuald osnovao je red kamaldoljana te ustanovio brojne zajednice i samostane, među kojima je i samostan sv. Mihovila.

Zalaganjem vlč. mr. Lina Zohila, župnika Vrsara i Gradine, od Redovničke uprave u Camaldoliju, u Italiji, prije četiri godine dobivene su za tu crkvu relikvije svetog utemeljitelja te su svečano unesene o svečevu blagdanu 2020. godine tijekom mise i procesije kojom je predsjedao tadašnji porečki i pulski ordinarij, danas nadbiskup zagrebački, mons. dr. Dražen Kutleša. Relikvije se od tada čuvaju u župnoj crkvi sv. Andrije u Gradini, a u Samostanu sv. Mihovila nad Limom se izlažu za javno štovanje dva puta godišnje, o svečevu blagdanu te o blagdanu sv. Mihovila arkanđela, nebeskog naslovnika toga samostana koji je sv. Romulad osnovao krajem X. stoljeća, objavljeno je na stranicama Porečke i Pulske biskupije.

I ove je godine svečanost započela procesijom sa svečevom relikvijom oko samostanskog kompleksa, a misno slavlje predvodio je mons. Ivan Miklenić.

“Ako se poput svetog Romualda ne odreknemo svoje sebičnosti svojih povlastica i svoje oholosti, ne možemo smatrati da nasljedujemo Isusa, ako ne prihvaćamo i ljubimo svakoga čovjeka, ako nismo uvijek spremni svakome oprostiti i svakome činiti dobro“, posvijestio je mons. Miklenić.

“Čuli smo danas Isusove riječi ‘Što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ove Isusove riječi opomena su da se u životu može potpuno promašiti. Sveti Romuald je čak u samostanu prepoznao da ondašnji način života redovnika ide u promašaj. Želio je da u redovničkom životu bude više reda, pokore, molitve i samoće. Ta želja vodila ga je da je sam započeo strogi pustinjački život te je kao nemirni ljudski duh počeo obilaziti velikim dijelom područje današnje Italije i Francuske i osnivao nove samostane u kojima je uspostavio svoju viziju redovničko-pustinjačkog života. Jedan od takvih samostana osnovao je u mjestu Camaldola, pa je nova benediktinska grana po tom mjestu dobila naziv camaldolezi. Sveti Romuald, koji je utemeljitelj i danas sveti zaštitnik kamaldoleza, stigao je tako i u našu dragu Istru.”

“Njegov veliki suvremenik i životopisac sv. Petar Damiani zapisao je: ‘Dok je Romuald boravio tri godine u okolici grada Poreča, jedne je godine podigao samostan i s braćom postavio u njemu opata, a preostale dvije proveo je posve zatvoren. Tu ga je božanska ljubav uzdigla do tako visokog vrhunca savršenosti da je, nadahnut Duhom Svetim, i neke buduće događaje prorekao i zrakama razumijevanja proniknuo mnoga skrovita otajstva Staroga i Novoga zavjeta. Često ga je zahvaćalo takvo promatranje Božanstva, da bi kao sav omekšao u suzama i zračeći neizrecivi dar božanske ljubavi uzviknuo: Dragi Isuse, dragi slatki moj medu, neizreciva željo, slasti svetaca, dražesti anđela’ i ostalo tome slično. Nama je nemoguće izraziti ljudskim riječima ono što je on govorio kao radosni poklik jer mu je tako Duh Sveti kazivao. Gdje god bi pak taj sveti čovjek nakanio boraviti, najprije bi u obitavališta načinio oratorij s oltarom, a onda se zatvorio i zabranio pristup’, svjedoči životopisac sveti Petar Damiani.”

„Sv. Romuald ostavio je za sobom veliki duhovni i sveti trag, te nadahnuće za život brojnih zajednica redovnika koji specifičnim načinom života izvršavaju Božju volju i tako čitav svijet i cjelokupno čovječanstvo čine boljim.”

Nakon mise uslijedilo je izlaganje povjesničara Marina Martinčevića o povijesti Samostana sv. Mihovila nad Limom.

Pogledajte fotografije s ovog jedinstvenog lokaliteta: