Damir Stojić, poznati salezijanac, trebao je održati predavanje u zagrebačkoj Školi za modu i dizajn. Nakon što je nekoliko portala bez ikakva ozbiljna razloga napalo dolazak don Damira, vršiteljica dužnosti ravnateljice dr. sc. Maja Dadić Žeravica je zbog pritiska medija na školu i zaštite djece predavanje odlučila otkazati.

O svemu tome razgovarali smo s don Damirom.

– Don Damire, što je trebala biti tema Vašeg predavanja?

Bio sam preko vjeroučitelja pozvan, uz odobrenje ravnateljice, održati predavanje za mlade u Školi za modu i dizajn. Tema predavanja trebala je biti „Vjera i mladi“. Htio sam govoriti o dostojanstvu djece Božje, ponuditi svoje svjedočanstvo o tome kako sam upravo u srednjoj školi upoznao Krista i kako je mladenaštvo jedno povlašteno vrijeme kada Bog posebno snažno djeluje u našim životima i poziva nas, što je vidljivo iz životopisa brojnih svetaca koji su Boga počeli slijediti kao mladi ljudi, čak tinejdžeri.

– I što se dogodilo?

Ništa nije bilo sporno dok jedna profesorica te škole nije u zatvorenoj Facebook grupi za nastavnike objavila status, jako grub status, u kojem je sa psovkom i vrijeđanjem zemlje u kojoj sam rođen negativno komentirala moj dolazak. Koliko vidim po statusima na Facebooku, ona je borac za prava životinja.

Potom je to došlo do medija i mislim da je stranica Nove TV, Dnevnik.hr, prva objavila nešto o tome pokrenuvši tako hajku kojoj su se pridružili i drugi portali. Problematiziran je, dakle, moj dolazak kao svećenika u školu, svećenika koji je, pisali su, „kontroverzan“.

– Mediji su postavili i pitanje zašto su zbog Vašeg dolaska skraćeni satovi u školi?

Da, a riječ je o redovitoj praksi po školama koja se događa svaki put kada dolaze izvanškolski predavači. Ponekad je nemoguće održati predavanje bez skraćenih satova jer je dvorana zauzeta odmah nakon završetka škole.

Imam dojam da nitko od medija ne bi postavio pitanje o skraćenim satovima da je u školu trebao doći ateist Ivica Puljak ili neki gay aktivist. Riječ je o tome da svaki od profesora iz različitih predmeta ima pravo pozvati izvanškolskog predavača, to je normalna praksa u obrazovnom sustavu kojom se postiže interdisciplinarnost i poticanje rasprave. Međutim, problem je očito samo kada dolazi predavač na poziv vjeroučitelja.

– Mediji su tvrdili i kako je predavanje bilo obavezno za sve učenike?

To nije istina. Mediji su pisali da su sva djeca bila „prisiljena“ doći na moje predavanje, a to je laž. Bio je upućen poziv svoj djeci i onaj tko to nije htio imao je slobodu ne doći tamo. Prema mojim podacima, čak više od polovice učenika te škole ide na vjeronauk, to moram napomenuti.

Cijela priča se uklopila u hajku koja već dva tjedna traje po medijima protiv vjeronauka, i u sklopu koje su napali i svećenika koji je došao u školu na blagoslov kruha. Hajka na vjeronauk redovito se događa na početku školske godine i mislim da je ovdje o tome riječ.

– Dakle, unatoč tome što niti jedan od prigovora nije bio istinit, mediji su nastavili s napadima?

Da. Pojedini portali su počeli napadati mene osobno, moju navodnu „kontroverznost“, pisali da „treba štititi djecu od mene“. Jedan portal se ljutio na ravnateljicu koja je kao razlog otkazivanja predavanja navela zaštitu djece od medija, a ne moja stajališta. Moja „kontroverza“ se sastoji u tome što zastupam stajališta Katoličke Crkve, što sam protiv kontracepcije, što zagovaram predbračnu čistoću. Problem je dakle u nauku Crkve i ovo je napad na njega, na Crkvu općenito.

Ali, ono što je najopasnije u svemu ovome jest da je postavljen stanoviti opasni presedan. Ravnatelji škola diljem Hrvatske i vjeroučitelji ovime su dobili izravan signal, upozorenje što će im se dogoditi ako budu zvali svećenika u školu. Ovo je običan bullying, zastrašivanje, vladavina onoga što u SAD-u zovu „mob mentality“, mentalitetom rulje.

U američkim studentskim kampusima već se dulje vrijeme događaju incidenti u kojima „antifa“ aktivisti koriste metode zastrašivanja protiv svojih neistomišljenika. Pojavljuju se u studentskim kampusima maskirani, posežu za fizičkim nasiljem. Dobar dio njih je uhićen zbog toga. Tamo vlada dakle zakon rulje, a ovdje kod nas vlada zakon medijske rulje. Riječ je o metodama kojima su se svojedobno koristili fašisti i nacisti – stvaranje ozračja straha i neizvjesnosti u kojima se onda nameću svoja stajališta. Još jedna metoda medijske ljevice je „character assassination“ gdje se ide na ad hominem napad i blaćenje osobe, na pravi linč protiv nje. Sjetimo se samo što su nacisti radili stvarajući ozračje straha i prezira prema Židovima. Možemo reći kako se ovdje kod nas radi o pravoj kršćanofobiji.

Pada mi na pamet i primjer gostovanja Judith Reisman u Hrvatskoj prije nekoliko godina. Tada je trebala polemizirati s Aleksandrom Štulhoferom na Filozofskom fakultetu. Ljevičari joj tada nisu dopustili niti govoriti, nije joj bilo dopušteno ništa reći. To je taj „mob mentality“ o kojem govorim.

– Kako u ovome konkretnom slučaju vidite ulogu Ministarstva znanosti i obrazovanja?

Ministarstvo se ponijelo kukavički. U jednom trenutku, čak, govorili su neistinu jer su medijima rekli kako čekaju očitovanje škole, a škola se tada već očitovala. Jednostavno su šutjeli, nisu zauzimali čvrst stav i što je najvažnije – nisu se suprotstavili zabrani slobode govora. Ne znam jesu li okolnosti cijeloga slučaja došli do ministrice Blaženke Divjak, ali onaj tko je u ministarstvu bio nadležan ponio se kukavički i sramotno.

– Znači, naposljetku se pokazalo kako je jedini problem – to što ste svećenik?

Da, jer ovako se pokušava ušutkati drugu stranu, onemogućiti svaki dijalog. Nestala je i ona situacija iz čuvene izreke, koju pripisuju Voltaireu, „Ne slažem se s vama, ali borit ću se za vaše pravo da kažete svoj stav“. Ne volim citirati Baracka Obamu, ali i on je u jednom trenutku rekao „Pokušajmo se složiti da se ne slažemo“. Ali, taj diskurs dijaloga kod naše ljevice jednostavno je nemoguć. Htio bih to naglasiti – ne smatram da ovaj napad na mene dolazi od liberala, on dolazi od ljevičara koji nameću mentalitet zastrašivanja i ušutkavanja. Ovo smatram cenzurom. I doći će do autocenzure. Jer koji ravnatelj će nakon ovoga željeti navući medijsku hajku na sebe i svoju školu, a samim time i učenike?

Ja razumijem odluku ravnateljice. Ona je željela zaštititi svoju djecu, željela je izbjeći situaciju u kojoj joj telefon neprestano zvoni radi medijskih upita i poziva raznih aktivista. Nitko ne može normalno raditi u ozračju zastrašivanja i bullyinga.

– Ovdje se postavlja načelno pitanje o slobodi govora, koje bi trebalo, valjda, zanimati i one koji nisu katolici?

Apsolutno. Ušutkivanje neistomišljenika, izbacivanje njihova stava iz javnoga prostora. Čak bih rekao – neće biti problem samo ravnatelji koji budu željeli pozvati svećenika u školu, nego i oni koji neće željeti dati prostor, primjerice, ateistima poput Ivice Puljka ili LGBT aktivistima. Drugim riječima, u prostoru javne škole gdje treba biti zastupljen pluralizam mišljenja i stajališta, kultura dijaloga i intelektualne debate, uvodi se jednoumlje.

– Kako reagirati na to?

Mislim da smo došli do točke kada netko tom mentalitetu rulje koji ljevica prakticira mora reći – dosta! Ne vidim nekoga takvoga među političkim snagama, mislim da HDZ ne pokazuje da to može. Ministrica Divjak, kao što vidimo, nema nikakav problem što se u jednoj hrvatskoj školi dogodila cenzura.

Dat ću jedan primjer. Nedavno se u SAD-u podigla histerija zbog imenovanja novoga suca Vrhovnog suda Bretta Kavanaugha. Sudac je krivo optužen, protiv njega je izrečena kleveta, nije mu dopušteno niti da očisti svoje ime od tih lažnih optužbi. Presumpcija nevinosti, ta temeljna stečevina zapadne kulture i pravosuđa bila je potpuno poništena. Stvoreno je ozračje histerije u kojem je ljevičarska rulja bila fizički agresivna, sjetimo se onog prizora lupanja na vrata Vrhovnog suda. Sačekivali su američke senatore i njihove obitelji, zastrašivali ih…

Međutim, u jednom trenutku su neki političari stali i rekli: Dosta. Ljudi poput Teda Cruza ili Lindsay Grahama. Tako će morati biti i u Hrvatskoj. Jednostavno će netko morati reći: Nećete više. Netko će morati spriječiti taj ljevičarski mentalitet rulje.

– U ovakvim situacijama teško je uspostaviti dijalog?

Bojim se da nema tu prostora za dijalog. Ljevica nikada i nije podržavala slobodu dijaloga i slobodu mišljenja. Riječ je o ljudima koji su, ako ne doslovno, onda mentalno, djeca i unuci komunista. Taj mentalitet je ostao prevladavajući. Nema više Golog otoka i ostalih mehanizama represije, ali imaju druge metode – poput medijskog aparata koji je jednako okrutan i tjera te u kut.

– Niste li malo preoštri?

Mislim da ne. Tu više nema mjesta za dijalog, bojim se. Podsjeća me cijela ta situacija na biblijski prikaz Isusove muke. U jednom trenutku, na putu prema Kalvariji, Isus je zašutio. Razgovarajući s Pilatom, u jednom je trenutku zašutio. S Herodom., pijanicom i despotom, nije progovorio ni riječ.

Tu čovjek naprosto mora raditi po svome i izdržati sve pritiske. Tiha većina se mora probuditi i pokazati da se ne boji. Stanje javnog diskursa u Hrvatskoj, nažalost, u ovom je trenutku upravo takvo.

Goran Andrijanić | Bitno.net