U nedjelju, 19. listopada, pariški Louvre postao je poprištem planiranog razbojstva u kojem su lopovi ukrali osam dragocjenih komada nakita iz Galerije Apolona, u kojem se čuvaju francuski krunski dragulji, piše CNA. Među njima se nalazio i relikvijarni broš carice Eugenije, supruge Napoleona III.

Francuski ministar unutarnjih poslova Laurent Nuñez opisao je ukradene dragulje kao „neprocjenjivo kulturno i duhovno nasljeđe“. Istražitelji su kasnije pronašli razbijenu carevinu krunu, dok se za počiniteljima još traga, kao i za relikvijarnim brošem.

Broš je izrađen 1855. godine u radionici kraljevskog draguljara Paula Alfreda Bapsta te je spajao carski sjaj i osobnu pobožnost. Iako u njemu ne postoji vidljivo mjesto predviđeno za relikviju, stručnjaci smatraju da je broš bio konstruiran tako da ga može primiti. Na poleđini se, naime, nalazi mala komorica koja je možda bila predviđena za tu svrhu.

Broš je ukrašen s 94 dijamanta, od kojih tri imaju iznimno značenje u povijesti Francuske. Dva potječu iz zbirke kardinala Mazarina, a središnji kamen nekoć je bio gumb na odori Kralja Sunca, Luja XIV., a kasnije naušnica Marije Antoanete. Povjesničari ga opisuju kao „sažetak francuske povijesti u jednom brošu“, a sada, kada je nestao, „dio duhovne duše Francuske ponovno je izgubljen“.

Tko je bila carica Eugenija?

Posljednja francuska carica Eugenija de Montijo (1826.–1920.), bila je žena u čijem se životu moć i slava dvora isprepliću s dubokom katoličkom vjerom, pobožnošću prema Blaženoj Djevici Mariji i tišinom križa koji je nosila do kraja svojih dana. Rođena je u pobožnoj španjolskoj obitelji i od djetinjstva je bila uronjena u katoličku duhovnost svoje domovine.

Kada se 1853. udala za Napoleona III. i postala carica Francuske, Eugenija nije dopustila da je raskoš dvora udalji od Boga. Naprotiv, njezina je vjera prožimala sve što je činila. Bila je snažna zaštitnica Katoličke Crkve i duhovni korektiv svome suprugu, čija je politika često balansirala između liberalizma i vjernosti Rimu.

Njezina ljubav prema Mariji bila je poznata u cijeloj Francuskoj, osobito nakon proglašenja dogme o Bezgrešnom začeću (1854. godine) koje je doživjela kao osobni poziv na dublje predanje. Podupirala je izgradnju crkvi posvećenih Mariji i s velikim zanimanjem pratila ukazanja u Lourdesu, vjerujući u Gospinu prisutnost i moć njezina zagovora. Zbog svoje pobožnosti i zauzimanja za Crkvu, mnogi su je suvremenici zvali „caricom Bezgrešnog začeća“.

Nakon poraza Francuske u ratu s Pruskom 1870. godine Eugenija je morala napustiti domovinu i otići u izgnanstvo u Englesku. Tamo je doživjela i najdublje osobne tragedije: smrt supruga (1873.) i sina, princa Napoleona Eugènea, koji je poginuo 1879. u Južnoj Africi. U godinama osame živjela je jednostavno, posvećena molitvi, milosrđu i sabranosti. Redovito je sudjelovala na misi, molila krunicu i pomagala siromasima. Njezin život, nekoć ispunjen dvorskim sjajem, postao je tiho svjedočanstvo vjere i pouzdanja u Boga.

Kada je umrla 1920. godine, imala je gotovo 94 godine. Preminula je u molitvi, u miru koji je crpila iz vjere u Krista i zagovora svoje nebeske Majke. Povjesničari je pamte kao posljednju caricu Francuske, ali Crkva je se sjeća i kao žene koja je u svijetu politike i moći ostala vjerna Bogu.