Don Josip Ivan Soldo, Don Boscov je salezijanac i misionar, kojega je Učitelj pozvao. On se Njegovu pozivu spremno odazvao i služi Mu šireći ljubav i milosrđe – danas u ratnoj Etiopiji gdje je već proveo pet godina i gdje je položio vječne zavjete.

Don Josip je u lipnju ove godine zaređen u zagrebačkoj katedrali nakon čega je slijedila Mlada misa u Rami gdje je rođen. Proslavio je s obitelji i najbližima i odmah otišao onamo gdje je pozvan.

– Don Josipe, tek ste prije nekoliko mjeseci zaređeni za svećenika, a već ste u misiji u Etiopiji. Koliko vas je zateklo ono što ste ondje vidjeli?

U Etiopiji sam provodio ljeta dok sam studirao u Jeruzalemu. Sada sam u ovoj zajednici na službi kao svećenik. Svaki dan slavim misu za ove ljude, a zanimljivo je da ovdje katolika skoro pa i nema. Ima ih otprilike tridesetak. Radimo pretežno s etiopskim kršćanima i muslimanima. U djelo stavljamo encikliku Nostra Aetate prema kojoj smo poslani u druge dijelove svijeta, svjedočiti Krista, ljubav i milosrđe. Ne tjeramo nikoga da postane katolik, nego jednostavno širimo Kristovu ljubav na način na koji možemo. Ljubavlju i dobrim djelima.

Zadnji put kada sam bio u ovoj misiji rat je tek bio završio i osjetila se neka nada. Sada je situacija potpuno drukčija, ljudi su uplašeni i osjeti se neizvjesnost.

– Kažete da je rat došao na tridesetak kilometara od mjesta u kojem djelujete. Što to konkretno znači za ljude koji ondje žive? Boje li se za svoje živote?

Evo ovih dana je opet počeo rat, približio se na samo 30 kilometara od nas i ljudi se boje, prije svega nasilja. Već ima dosta ranjenih, o poginulima se ne govori, a problem je i priljev novih izbjeglica. To znači da nama konkretno treba još veća pomoć nego što je trebala dosad dosad. Caritas iz Slovenije je pomogao pa ovim putem molim da se uključi i Caritas iz Hrvatske da malo pomognemo ljudima ovdje, da im damo hrane jer nam je sad jako nedostaje. Ovdje je 18 izbjegličkih centara. Mi smo danas podijelili hranu za 180 obitelji, a zalihe idu kraju kao i projekt sa slovenskim Caritasom. Kada to podijelimo, hrane više neće biti. Tko može, svaka nam je pomoć dobrodošla. Čak i ako se možete pomoliti, to je isto dobra pomoć.

U ovom dijelu svijeta, nažalost, često nemamo ni struje ni interneta tako da, ako želite pomoći, možete poslati donaciju na račun Hrvatske Salezijanske provincije – s naznakom za hranu u Etiopiji.

Foto: don Josip Ivan Soldo, privatna arhiva

– Koliko je danas teško doći do hrane i osnovnih potrepština? Imate li dovoljno za sve ljude koji vam dolaze?

Kako rekoh, hrane je sve manje i pristup je otežan pogotovo sada jer je sve blokirano. Aerodrom je zatvoren, a i cestovni je promet otežan. Mi čekamo kamion iz Addis Abebe, gdje je zapeo – ne znamo. Nadamo se da će doći. Nastojimo sistematski organizirati konvoj s hranom uz pomoć UN-a.

– Kad odlazite u udaljene zajednice i izbjegličke kampove – što vas ondje najviše pogodi? Postoji li neka slika ili susret koji ćete teško zaboraviti?

Ti centri su smješteni u osnovne i srednje škole ili su šatorska naselja. Trenutno ih je osamnaest u našem području. Nedavno smo pomogli izgradnju WC-a i tuševa u šatorskom naselju gdje je situacija blago rečeno užasna. I uz te loše uvjete, sada fali i hrane pa kopamo rukama i nogama da je nabavimo da bi pomogli tim ljudima. Sve je to upečatljivo i teško se zaboravlja.

– Među ljudima kojima pomažete mnogo je djece. Kako rat i glad utječu na njihovo odrastanje?

Moja trenutna odgovornost u zajednici je Centar za mlade i oratorij koji je sada, nažalost, zbog rata zatvoren kao i škola. Bit će to velik problem ako se odulji. Moramo plaćati nastavnike, učitelje i cijelo osoblje iako škola ne radi, a i s druge strane djeca, pogotovo srednjoškolci, moraju nastaviti sa životom. Cure će se udati jer se ovdje udaju odmah nakon srednje, a momci moraju tražiti posao pa postoji bojazan da će mnogi od njih ostati bez obrazovanja. Malena djeca gube godinu nastave i sve to ima posljedice, i na motivaciju u učenju i uspjehe u školi i generalno za život.

– Spomenuli ste i sve veći broj osoba s invaliditetom zbog posljedica rata. Kakva je njihova svakodnevica i kakvu im pomoć možete pružiti?

Pomažemo osobama s invaliditetom. Baš je jučer bilo podjela invalidskih kolica, štaka i svega onoga što tim ljudima treba. Nažalost, zbog rata, sve ih je više. Kod nas u Centru ima jedan dečko koji je prije par godina izgubio i nogu i ruku nakon što je bomba eksplodirala u njegovoj blizini. Trudimo se pomoći mu, osigurati mu školovanje i stabilan život.

– U ratu gradite školu. Zašto vam je upravo obrazovanje toliko važno? Može li škola u ovakvom okruženju doista biti put prema boljoj budućnosti?

Uz pomoć jedne nevladine udruge iz Španjolske, uspjeli smo izgraditi novu zgradu za srednju školu. U završnoj je fazi, trenutno nabavljamo opremu za kompjutersku učionicu, za kemijski laboratorij, namještaj za blagovaonicu i zbornicu da bi mogla profunkcionirati. Ta škola je izrazito bitna. Ovdje mladi u adolescentskoj dobi nemaju mogućnost završiti dobru srednju školu jer su sve škole postale izbjeglički centri. Naša škola će imati visok obrazovni standard te očekujemo da će mnogi mladi uspjeti dobiti i stipendije za fakuktete jer dobra škola daje dobre rezultate. S druge strane, jednake mogućnosti dajemo i djevojkama i mladićima uz nadu za bolju budućnost u ovom ludom vremenu obilježenom ratovima i nesigurnošću.

Foto: don Josip Ivan Soldo, privatna arhiva

– Što vam danas najviše nedostaje za djecu u toj školi – oprema, hrana, knjige, nešto drugo? I što bi konkretno značila pomoć ljudi iz Hrvatske?

Trenutno oprema za školu koju sam spomenuo u iznosu od otprilike 175 tisuća eura, ali sada je najvažnija – hrana. Ako netko želi sudjelovati i pomoći, novac može uplatiti na žiroračun Hrvatske Salezijanske Provincije, Omiška 8, 10000 Zagreb, HR1023600001503922043 Zagrebačka banka

Na uplatnici treba samo navesti namjenu: Za hranu u Etiopiji ili za opremu škole ili za školarine.

 – Kad biste sada mogli poslati jednu poruku ljudima u Hrvatskoj – što biste im rekli o vašim ljudima u Etiopiji?

Ljudi su ovdje jako dragi. Nažalost, rat ih je ispatio i to se na njima vidi. Inače su ljudi koji se vole radovati, plesati, pjevati… Naši mladi su izrazito inteligentni, dosta njih brzo nauči i engleski. Nama za rad s mladima sada najviše nedostaje mir. Molite za mir, molite za nas, molite za naš rad. Samo da naša škola profunkcionira, onda ćemo lako skupiti novce za majice i podijeliti djeci, i kupiti lopte i sve ono što im u normalnom vremenu treba. Nažalost, sad je situacija takva da nam treba mir i hrana pa, ako ste u mogućnosti, pomozite.

Ako niste, pomolite se za nas! Bog vas blagoslovio i čuvao, pozdrav iz Etiopije!