Često se događa da djecu na dolasku iz škole pitamo: “Kako je bilo?”, a oni odgovaraju s “Dobro” ili “Ne znam”. Čini se kao da nam ne žele reći više. Ili… možda postavljamo kriva pitanja?

“Jeste li se zabavili?”

“Da.”

“S kim si se igrao?”

“Sa svima.”

Ako ti je ovakav razgovor s djetetom poznat, možda je vrijeme da razmisliš o promjeni!

Djeca nas shvaćaju doslovno

Razlog zašto ti tvoje dijete odgovara s “Dobro”, “Ok” ili “Ne znam” na pitanje “Kako ti je bilo u školi?” jest zato što nas shvaćaju doslovno. Ako bolje razmisliš, na pitanje “Kako ti je bilo?” odgovor “Dobro” sasvim je prikladan.

Naime, kad djecu pitamo “Kako ti je bilo u školi?” mi u biti podrazumijevamo nešto puno kompleksnije: nisam te vidjela ili vidio cijeli dan, nedostajao/nedostajala si mi, želim znati sve o tvom danu, s kim si doručkovao, kako si se osjećao u igri, jesi li kome pomogao, koga si nasmijao, je li ti bilo ugodno, itd.

Ali umjesto da kažemo sve to, mi jednostavno pitamo: “Kako je bilo u školi?”, dok pretpostavljamo odgovor na sva ova pitanja.

Promijeni pristup

Ako želiš saznati kako je tvoje dijete provelo svoj dan, učini sljedeće:

1. Na izlasku iz škole, odnosno dolasku kući, izbjegavaj odmah postavljati pitanja i tražiti odgovore. Umjesto da se fokusiraš na njihov dan, opiši svoj, dodaj detalje, ispričaj ga kao priču. Zapamti da tvoja djeca vole kada s njima dijelimo svoj život, a posebno vole priče. Na primjer: “Danas nakon što sam te odvezla do škole, zapela sam u gužvu i tada je počela na radiju ona pjesma koju jako volimo!” ili “Danas sam bila toliko gladna da sam pojela dvije pašte umjesto jedne” ili “Danas sam morala odgovarati na 15 mailova. Znaš koliko je to? 1, 2, 3, …” ili “Jutros sam imao dug sastanak. Pričali smo o tome koji brod moramo prije popraviti”.

Zašto ovako? Jer ti si dječji uzor i oni će od tebe naučiti sve, pa tako i kako razgovarati nakon škole, odnosno posla.

2. Postavljaj pitanja a da pritom ne budeš naporna/naporan. Nemoj postavljati puno pitanja, jedno ili dva bit će dovoljno i onda pusti da vas prirodan razgovor ponese.

3. Kada postavljaš pitanja nemoj se fokusirati na ocjene i zadaće, jer želimo mijenjati mentalitet školstva. Ocjene su samo jedan mali dio našeg života i subjektivna su evaluacija našeg djeteta od treće nepoznate osobe. Vrlo su uskogrudne i govore samo o nekim aspektima vezanim za razvoj tvoga djeteta.

Postavljaj pitanja o stvarima za koje znaš da su tvoja djeca zainteresirana: “Tko je pobijedio danas u nogometu?” pitat ću svog Gabriela nakon škole; “Tko još voli raditi zvijezde u dvorištu osim tebe?” pitat ću našu Larissu; “Je li danas bilo nešto smiješno u školi” pitat ću našu Claru.

Ponekad čak i jednostavna igra poput toga da jedno drugom nešto pričate, ti o svom poslu, a oni o svom poslu (školi), može pomoći.

Pitanja koja otvaraju razgovore

Nemoj proći sva ova pitanja. Izaberi jedno ili dva i neka razgovor krene!

S kim si se igrao na odmoru?

S kim razgovaraš za marendom?

Što ste danas radili zabavno?

Što ti se najviše sviđa kod tvog učitelja?

Što ti se najmanje sviđa kod tvog učitelja?

Je li se nešto čudno dogodilo danas?

Je li se nešto super dogodilo danas?

S kim si ručala?

S kime voliš provoditi vrijeme?

Oko čega si uzbuđen ovaj tjedan?

Što je bilo najteže/najdosadnije/najzabavnije što ste radili danas?

Kako je tvoj prijatelj _________ danas?

Je si li razgovarao s nekim novim prijateljem?

Je li te nešto danas nasmijalo?

Ima li netko koga možeš uključiti u igru?

Što si danas napravio da si zadovoljan sa sobom?

zvor: Zapi

Članak je objavljen uz dopuštenje autorice.