Svojim “DA” kod sklapanja braka preuzeli smo određene odgovornosti za svoje ponašanje u braku. Odlučivši se za dugotrajni odnos s jednim partnerom preuzeli smo odgovornost za naša reagiranja unutar njega. Prihvatili smo i bezbroj popratnih događanja i situacija, koje se vežu uz takav oblik zajedničkog života. Ako smo taj “DA” doista slobodno izgovorili (što nije uvijek slučaj!), tada kao odrasli, zreli i ozbiljni ljudi moramo prihvatiti svoj dio odgovornosti za njegovo kvalitetno ostvarenje i trajanje. Ne smatram to moraliziranjem i dociranjem, nego osnovnim ljudskim poštenjem u međusobnom dogovaranju i odlučivanju dvoje odraslih i savjesnih pojedinaca. Ne radi se o prisilnom i nametnutom, nego o slobodno prihvaćenom, ravnopravno dogovorenom i obostrano ratificiranom odgovornom zajedništvu, koje, da bi i kvalitetno trajalo te ostalo doista i dalje slobodno prihvaćeno, moraju stalno nanovo slobodno potvrđivati oba partnera.

Takav “DA” pretpostavlja obostrano ispunjavanje određenih obaveza i ostvarivanje dogovorenih obećanja. To nisu neke posebnosti samo bračnog odnosa. To su značajke svakoga dugoročnog dogovora. Bez poštivanja toga dogovorenog ponašanja gubimo svaku mogućnost zajedničkog života i djelovanja, ne samo u braku nego i izvan njega. Odgovornost i obveze u dugoročnom odnosu njegove su normalne pratilje i nužni preduvjet zajedničkog preživljavanja u privatnom i profesionalnom životu, kod kuće i na poslu, u bračnom krevetu i za radnim stolom, u intimnom uživanju i profesionalnoj karijeri, u bračnoj zajednici i u timskom radu. U jednom ranijem članku već sam spomenuo istraživanja, koja pokazuju kako se u grupi od 100 najuspješnijih američkih menadžera samo njih osam nalazi u drugom ili trećem braku, što odudara od opće situacije u američkim brakovima, među kojima je svaki treći rastavljen. To jasno pokazuje kako su oni i privatno i profesionalno održavali preuzete obveze i tako su znali sačuvati svoje duge odnose kod kuće i na poslu.

Kvalitetnom braku je, dakle, potrebna odgovornost i ispunjavanje dogovorenih obaveza i obećanja jednog i drugog partnera. Okrenimo se oko sebe! Zavirimo u vlastiti brak! Ispitajmo svoju bračnu savjest! Koliko smo odgovorni u svom ponašanju unutar našega braka? Kako ispunjavamo svoje bračne obveze? Prisilno ili slobodno? Kao vlastitom voljom prihvaćene ili bilo od koga ili čega nametnute? Kao nužno zlo i ograničavajuće okove ili kao sredstvo svojega i partnerova usrećivanja i zajedničkog uživanja?

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.