Prisjećam se jedne nepoštene bračne igre neposredno prije razvoda braka tijekom takozvanog mirenja bračnih drugova. Sudjelovao sam kod toga kao bračni psihoterapeut. Ona mu je predbacivala: “Godinama si me mučio u našem bračnom krevetu. Nikada s tobom nisam zapravo doživjela pravo zadovoljstvo. Uvijek sam sa strahom dočekivala večer i užasavala se nad tvojim ponašanjem u krevetu. Ti si zaspao, a ja sam plakala. Ujutro bih te najradije ubila, a ti si veseo i odmoren odlazio na posao…” On je odgovorio: “Pa, ja te ne razumijem. Zašto mi nisi to nikada ranije rekla? Ja sam bio uvjeren da si i ti zadovoljno zaspala…”

Ovo je daljnje obilježje nepoštene bračne igre. Kao “tajno oružje” počinje se koristiti otkrivanje slabih strana bračnog partnera. Gađa se na najosjetljivije područje bračnog partnera. Očekuje se njegovo reagiranje. Bračnog se partnera više ne štedi i pretvara ga se u metu na koju se puca.

Sjećam se još toga supruga. Bio je zabezeknut. Nije vjerovao svojim ušima. Još mi je pred očima izraz njezina lica. Kao da je u tome uživala, kao da mu je htjela reći: “E kad hoćeš, sada si dobio! Nastavi ako imaš snage!” To je klasika nepoštene bračne igre. Ono što je najmanje očekivao, sada se dogodilo. Ono što je ranije samo registrirala i čuvala u sebi, sada mu je istresla u lice i to pred svjedokom. To je definitivni krah njihove intimnosti. Slabe strane otkrivamo partneru kada se najmanje nada i kada nam to najviše treba. Nije bitno postoje li one i kakve su. Svi ih imamo. Bitno je za što i kako se koriste. U našem slučaju cilj otkrivanja slabih muževih strana nije želja da se nešto popravi, da se zajednički nešto riješi, nego da se njihovim iznošenjem postigne bolji položaj u međusobnoj namjeri da jedno drugo dotuče, jedno drugome osveti, jedno drugo obezvrijedi. Takva funkcija korištenja slabih strana bračnoga partnera je osnova nepoštene bračne igre.

Obilježje stvarne i iskrene bračne ljubavi i intimnosti je međusobno prihvaćanje s dobrim a i slabijim stranama i jednoga i drugoga bračnog partnera. Dobre se strane potiču, a slabe zajedno popravljaju a i podnose. Ne koriste se ni s jedne strane za međusobno napadanje, predbacivanje, optuživanje, a pogotovo ne pred trećom osobom. Međusobno se prihvaćaju kakvi jesu, a ne samo kada su ono što mi mislimo da bi trebali biti. Slabe strane prepoznaju se kao šanse zajedničkog mijenjanja i usavršavanja.

Brak nije samo idila udvoje. On je i posao udvoje. Bračni partner nije samo “princ na bijelom konju” a niti “lijepa kraljevna probuđena prinčevim poljupcem”. Brak je živa i stvarna zajednica, u kojoj se zajedno živi i radi, voli i surađuje, pati i veseli, uživa i ulaže napor. Brak je ono što iz njega učine bračni partneri! Hoće li to biti “bračni raj” ili “bračni pakao” prije svega ovisi o onima koji se u njemu nalaze!

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Brak naš svagdašnji”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.