Postoje rečenice koje čujemo jednom i zaboravimo ih gotovo istoga trenutka, a postoje i one koje u nama ostanu godinama, ponekad desetljećima. Možda ih je izgovorio roditelj, učitelj, supružnik, prijatelj ili netko čije nam je mišljenje bilo posebno važno. Onaj tko ih je rekao možda ih se više ni ne sjeća, ali mi ih se sjetimo svaki put kada pogriješimo, kada nas netko kritizira ili kada ponovno posumnjamo u sebe.

„Od tebe nikad ništa.“
„Preosjetljiva si.“
„Zašto ne možeš biti kao tvoja sestra?“

Riječi same po sebi nisu čarolija, ne stvaraju budućnost i nemaju neku neovisnu moć nad našim životom, ali imaju težinu. Mogu oblikovati način na koji dijete vidi sebe, mogu godinama hraniti sram ili strah, mogu izgraditi povjerenje ili ga ozbiljno narušiti.

Upravo zato Sveto pismo o jeziku govori puno ozbiljnije nego što ga mi ponekad doživljavamo. Jakov jezik uspoređuje s vatrom, Pavao traži da iz naših usta ne izlazi riječ koja ruši, nego ona koja izgrađuje, a Knjiga Izreka sažima cijelu temu u snažnoj rečenici: „Smrt i život u vlasti su jezika.“

Problem često nije samo u riječima

Kada u ljutnji kažemo nešto što kasnije požalimo, lako se branimo rečenicom: „Nisam tako mislio.“ Ponekad je to doista istina, ali kada iste vrste riječi iz nas izlaze opet i opet, možda vrijedi pogledati dublje.

Isus kaže: „Iz obilja srca usta govore.“

Ako je srce puno straha, govor lako postane katastrofičan. Ako dugo nosimo neoproštenu bol, ona će prije ili poslije pronaći put do naših riječi. Ako je u nama puno zavisti, prezira ili potrebe da budemo iznad drugoga, i to će se čuti.

Zato pitanje nije samo: „Jesam li rekao nešto ružno?“, nego i: „Što se u meni događalo prije nego što sam to rekao?“ Jesam li želio pomoći, objasniti ili postaviti granicu, ili mi je bilo važnije pobijediti, uzvratiti ili poniziti?

Neke od najtežih riječi govorimo sami sebi

„Ja sam katastrofa.“
„Uvijek sve pokvarim.“
„Nikad se neću promijeniti.“

Ponekad desetljećima živimo prema rečenici koju Bog nikada nije rekao, a nakon nekog vremena više ni ne trebamo osobu koja nam ju je prvi put izgovorila, nastavimo je ponavljati sami sebi.
Tu je važno razlikovati odgovornost od optužbe. Božja istina može reći: „Ovo što si napravio nije bilo dobro, ispričaj se.“ Optužba govori: „Ti si takav. Uvijek sve pokvariš.“
Velika je razlika između rečenice „napravio sam pogrešku“ i rečenice „ja sam pogreška“.

Ono čime se hranimo ostavlja trag

Na naš govor ne utječu samo riječi koje izgovaramo, nego i one koje svakodnevno puštamo u sebe, kroz vijesti, komentare, društvene mreže, rasprave, tračeve i tuđa mišljenja.

Ako se stalno hranimo skandalima, počet ćemo svugdje tražiti skandal. Ako satima gledamo savršene živote drugih, naš vlastiti može nam početi izgledati malen. Ako neprestano slušamo sadržaj koji nas drži ljutima, vrlo brzo ćemo početi gledati svijet kroz ljutnju.
Nije sve čemu možemo dati pažnju dostojno naše pažnje.

Snaga riječi nije isto što i manifestiranje

Danas se mnogo govori o deklariranju, vizualiziranju i ideji da riječima možemo oblikovati stvarnost koju želimo. Kršćanska vjera ipak počinje na drugom mjestu, ne od naše riječi, nego od Božje. Bog je Stvoritelj, mi nismo. Naše riječi mogu ohrabriti, raniti, pomiriti, lagati i blagosloviti, ali nisu sila kojom upravljamo Bogom ili budućnošću.

Kršćanin ne mora reći: „Ja se ne bojim“, ako ga je stvarno strah. Može reći: „Gospodine, strah me, ali ne želim strahu dati posljednju riječ.“
Vjera ne traži da uljepšamo stvarnost, nego da je donesemo pred Boga.

Upravo iz te potrebe nastao je novi Eho program „Snaga izgovorene riječi (ali s Bogom)”, autora Marka Matijaševića. Program kroz Sveto pismo, Katekizam Katoličke Crkve, crkvene dokumente i konkretne životne situacije otvara pitanja našega govora, unutarnjih misli, ogovaranja, sukoba, riječi u obitelji, starih rana i načina na koji možemo govoriti istinu bez grubosti i koristiti riječi koje izgrađuju.

Cilj nije naučiti nekoliko „ispravnih“ rečenica, nego postati svjesniji onoga što se događa u nama prije nego što progovorimo i dopustiti Bogu da promjena ne počne samo na ustima, nego puno dublje. Više informacija naći ćeš ovdje: https://eho-edukacije.thinkific.com/products/courses/snaga-izgovorene-rijeci

„Postavi, Gospodine, stražu ustima mojim i stražare na vrata usana mojih.“