Otac Edward Looney, svećenik biskupije Green Bay u američkoj saveznoj državi Wisconsin, kao mnogi njegovi sugrađani volio je popiti kriglu pive nakon napornog dana. U njegovu slučaju, kao i kod svakog uzornog svećenika i pastira koji pokušava dozirati “zemaljske” užitke, radilo se točnije o pivu nakon napornog tjedna.

“Prve noći kada sam došao na svoj novi zadatak, župnik i ja smo otišli u lokalni irski pub. Svidio mi se ambijent mjesta koje se nalazilo otprilike kilometar i pol od moje kuće. Pomislio sam kako bih mogao postati stalan gost – i bio sam u pravu”, tim riječima otac Looney započinje svoje svjedočanstvo objavljeno na stranici CatholicExchange.

I doista, otac Looney uskoro je počeo češće svraćati u pub u želji da pojede dobar odrezak, pogleda utakmicu ili popriča s lokalnim stanovništvom. Čak mu se svidjela i udaljenost do lokala koju bi propješačio, pravdajući se da je time izvršio svoju dnevnu tjelovježbu.

Međutim uskoro je iskusio gubitak u svom životu te ga je, kako svjedoči, počela preuzimati mješavina ljutnje i žalosti.

“Osjećao sam se samo i napušteno. Dok sam proživljavao sve to postalo mi je lakše svratiti u moj omiljeni irski pub i popiti piće ili dva”, piše otac Looney navodeći pritom kako je pronalazio stotine izlika kojim bi se pokušao opravdati.

S obzirom na to da nije imao kablovsku televiziju u kući, otišao bi pogledati bejzbolsku utakmicu ili izborne rezultate u pub kraj kojeg je često prolazio kad bi se vraćao s dužnosti. Redovito bi stao i ušetao u lokal misleći: “Samo želim popiti pivo, a frižider u kući je prazan.” Svoje dnevne avanture čak je počeo opravdavati evangelizacijom.

“Moji česti posjeti prišili su mi etiketu redovitog gosta i svi su me poznavali po imenu. Počeo sam na to gledati kao na službu. Svi su znali da sam svećenik. Imao sam i nekoliko ozbiljnih razgovora, ali sve je to bilo opravdanje koje mi je omogućavalo da se nastavim nositi sa svojim emocijama na nezdrav način.”

Uskoro je postao nezadovoljan načinom na koji živi pa je pomoć zatražio od žene koja je uvijek bila uz njega u teškim trenucima – Djevice Marije.

“Znao sam da je prvi siječanj za malo više od mjesec dana pa sam odlučio obnoviti svoju posvetu Mariji. Kako sam započeo s tim zadatkom, pomislio sam kako bi bilo dobro da se kroz 33 dana odreknem pića i prikažem to kao žrtvu.”

Sam svjedoči kako se već nekoliko puta tijekom korizme pokušao odreći alkohola, ali kako je ovo prvi put da je izdržao do kraja. Njegova žrtva naučila ga je nekoliko stvari:

  1. Počeo je produktivnije provoditi večeri – umjesto odlaska u pub, ostao bi doma, pročitao neku dobru knjigu ili pogledao film, a čak je otišao i na skijanje.
  2. Večernja molitva postala je bolja – kako je večeri provodio kod kuće imao je više vremena za sabranu molitvu, koja mu je postala užitak, a ne više obveza. “Više sam se posvetio duhovnom štivu s naglaskom na temu adventa. Zbog svega toga mogu reći kako sam imao najbolje došašće ikad.”
  3. Naučio se umjerenosti i mrtvljenju – umjesto alkohola naručio bi neko drugo piće ili vodu, shvativši kako može ostati postojan u svojoj odluci.
  4. Postao je svjestan posljedica alkohola – “Prvi put otišao sam na zabavu i suzdržao se od alkohola. To mi je pomoglo da shvatim koliko alkohol izmijeni osobu… Čak iako popije samo jedno piće, postao sam uvjeren da se osoba ponaša drugačije.”
  5. Postao je velikodušniji – Novac koji bi inače potrošio na pivu sada se nalazio na njegovu računu, što mu je otvorilo mogućnost da više pomogne ljudima tijekom došašća.
  6. Izgubio je želju za alkoholom – “Kako sada stvari stoje, sama pomisao na pijenje me više ne privlači. Nemam želju za tim. Sretan sam kako se stvari sada odvijaju.”

“Trebam se zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji koja je poput majke pazila na svog sina, inspiriravši ga da živi na bolji, zdraviji i svetiji način”, zaključio je otac Looney.

Tino Krvavica | Bitno.net