Ono što je počelo kao ljetno čitanje iz užitka pokazalo se jednim od najzahvalnijih čitalačkih iskustava u posljednje vrijeme. Upijanje „Septologije” Jona Fossea, dobitnika Nobelove nagrade za književnost 2023. godine, bilo je nevjerojatno i preobražavajuće iskustvo. Iako ovaj roman nije za svakoga, svatko tko se zanima za teologiju, misticizam, književnost ili katolički roman kao žanr smatrat će ovu knjigu vrijednim štivom, koje neće razočarati.

Na jednoj razini knjiga me vratila na kolegij engleskog jezika na koledžu „Teologija i književnost”, gdje smo čitali djela poput „Kristine, Lavransove kćeri” Sigrid Undset, „Arhipelag Gulag” Aleksandra Solženjicina i „Mudra krv” Flannery O’Connor. Na tom bi popisu u bilo kojoj reprizi takvog kolegija neupitno morala biti i „Septologija”. Osim što je književno remek-djelo i bogat izvor teoloških promišljanja o velikim otajstvima vjere, ovaj roman – koji se proteže tijekom tri dana pripovjedačeva života – uranjanje je u mističnu teologiju, posebice onu Meistera Eckharta.

U jednom trenutku svog pripovijedanja glavni lik Asle daje naslutiti da je sam život molitva i da je svaki život čežnja za Bogom. Ovakva zapažanja razlog su zašto čitanje ovog romana ponekad ima osjećaj kao da se povlači gdje se čitatelj nađe uvučen u razmišljanje i molitvu.

U recenziji “Septologije” u časopisu “New Yorker”, književna kritičarka Merve Emre identificirala je tu knjigu kao “jedini roman koji je pročitala, a koji je natjerao da vjeruje u stvarnost božanskoga”. Pišući u Book Forumu, ista recenzentica prilično je točno istaknula da “opisati što je ‘Septologija’ znači oskvrnuti je”. “Možda bi bilo jednostavnije reći da je čitanje te knjige za mene najbliže što sam osjetila Božju prisutnost.”

Svi ovi opisi zvučali su istiniti dok sam čitao ovaj roman. Riječ je o književnom remek-djelu prožetom mistikom i teološkim uvidom.

Književno remek-djelo

Roman je jedna neprekinuta rečenica, i na svojih 667 stranica nema točaka. Podijeljen je u tri dijela, koji govore o sedam dana u životu ostarjeloga slikara, gorespomenutog Aslea, i njegova dvojnika, također zvanog Asle. Ovih sedam dana događa se tijekom posljednjeg tjedna došašća. Svezak 1, pod naslovom Drugo ime, daje nam prvi, drugi i treći dan. Svezak 2, Ja sam drugo ime, detaljan je prikaz pripovjedača o njegovim mislima i aktivnostima četvrtog i petog dana. Posljednji svezak, Novo ime, vodi čitatelja kroz šesti i sedmi dan.

Priče svakog dana jedinstveno su uokvirene. Svaki počinje tako što Asle razmišlja o svojoj slici Križa svetog Andrije, a svaki dan završava njegovom molitvom. Ponekad je to „Zdravo, Kraljice”; ponekad „Oče naš”; drugi put „Zdravo, Marijo”. Prvi dan, na primjer, završava tako što autor tone u san izgovarajući riječi Sancta Maria Mater Dei ora pro nobis peccatoribus nunc et in hora mortis nostrae („Sveta Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike sada i na času smrti naše”). Drugi i sedmi dan završavaju tako što Asle udiše i izdiše riječi: „Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se.”

Fosse koristi niz fascinantnih tehnika, kao što je stvaranje dvojnika za Aslea, koji ima isto ime. Sva druga imena također su vrlo slična. Asle je u braku s Ales – dok ona ne umre, a Asleov najbolji prijatelj zove se Asleik.

Simboli se provlače kroz sedam knjiga, a nijedan nije više središnji od slike križa svetog Andrije, o kojoj Asle, koji se liječi od alkoholizma, razmišlja na početku svakoga dana. Križ, koji su samo dvije crte koje se presijecaju, snažno sugerira paradokse na koje Asle redovito skreće pažnju čitatelja. Svaki dan, kroz višestruke uspomene i misli iz strujanja svijesti, Asle putuje u svoju prošlost – razmišljajući o smrti svoje sestre dok su bili djeca, smrti svoje bake, i smrti svoje žene Ales.

Kroz njegova razmišljanja, slika križa svetog Andrije simbol je koji se ponavlja, i nameće temu „slučajnosti suprotnosti”, što je još jedna istaknuta tema koja se razvija u romanu.

Katolički roman

Mnogo je napisano o „katoličkom romanu” i o tome što jednu knjigu čini konstitutivnom za ovaj žanr. Iako nisam siguran da bi Fosse prihvatio ovaj naziv za „Septologiju”, on se jasno oslanja na katoličke teme, posebno na temu sakramentalnosti. Kroz brojne retrospektive u romanu otkrivamo da je Asle prešao na katoličanstvo pod utjecajem svoje žene Ales. Čini se da ovdje postoji element autobiografije, budući da se sam Fosse obratio na katoličanstvo 2015. Čini se da je ono što ga je privuklo katoličanstvu bogatstvo njegovih sakramentalnih simbola.

Jedan od glavnih simbola koji se provlači kroz cijeli roman je krunica. Asle ima veliku kolekciju krunica koje mu je dala njegova žena Ales dok je bila živa, ali ona na koju redovito moli jest ona koju nosi oko vrata. Upravo u kontekstu moljenja krunice Asle nudi duboko teološko tumačenje Apostolskog vjerovanja. Na primjer, razmišljajući o uvodnim riječima Apostolskog vjerovanja, Asle kaže:

„Vjerujem u Boga Oca svemogućega, vjerujem u to u određenom smislu, a ako Bog nije svemoguć, nego je vjerojatnije nemoćan, on je ipak tu u svemu što jest i u svemu što se događa, jer tako mora biti ako je Bog sam sebe ograničio dajući ljudima slobodnu volju, jer Bog je ljubav, a ljubav je nezamisliva bez slobodne volje.”

Asle također, zbog Alesina utjecaja, duboko cijeni euharistiju. „Mislim da u euharistiji postoji neobična moć, da, svakoga puta kada svećenik podigne kruh u posvećivanju, kako oni to nazivaju, da se promijeni u Kristovo tijelo, neka vrsta svjetla zasja iz hostije, da, vidim to”, kaže on, „svjetlost dolazi od hostije, ili od nečega poput aureole oko nje… to nije nešto što možete razumjeti, ali ja znam što znam.”

Promišljanja poput ovih, razasuta po čitavom romanu, pokazuju koliko je on duboko prožet katoličkim načelom sakramentalnosti.

Prožet misticizmom

Jedan način karakterizacije ovog romana koji ne bi bio netočan jest vidjeti ga kao jedno dugo razmišljanje o prirodi Boga. Ovo razmišljanje uvelike je prožeto teologijom Meistera Eckharta, koja se često koristi tijekom sedam dana koji čine roman. Za Aslea je njegovo slikarstvo molitva i izraz ljudske čežnje za Bogom. Voli slikati jesen i zimu jer je to najmračnije doba godine, a slijedeći Eckharta vidi tamu kao snažnu metaforu za Boga, ali to je tama iz koje sja svjetlost. Izraz koji voli koristiti jest „blistava tama”. Bog je sjajna tama. Asle slika jer prepoznaje da nas riječi povezuju s Bogom, ali i odvajaju od njega. U njegovim razmišljanjima o Bogu nalazimo riječi poput ovih:

„Jer u određenom smislu Bog nije ništa, on je tamno blještavo ništavilo, ništa, ili nije, a istovremeno on je i u svemu što jest, on je biće, on je udaljenost koja je i blizina, jer Bog je i u stvorenome svijetu i nestao iz njega, koji je izvan stvoritelja, izvan Boga.”

Na drugom mjestu, on smatra:

„I možda je Bog najbliži onima koji su siromašni duhom, onima koji nikada ne razmišljaju o Bogu, da, jer oni će baštiniti kraljevstvo Božje, kao što je zapisano, mislim, i uvijek su to te riječi, da, one koje imaju značenje samo kada su u suprotnosti jedna s drugom, a Meister Eckhart je mislio gotovo sve što ja mislim prije nego što sam to mislio, mislim, ali nije li svako ljudsko biće jedinstvo suprotnosti, da, paradoks, oni to zovu coincidentia oppositorum, s tijelom i dušom, kao što je Krist bio i čovjek i Bog, da, Isus Krist sâm je paradoks koji sadrži paradoks koji svi ljudi jesu, mislim, tako da je križ simbol paradoksa, mislim, i mislim da, budući da je vjera paradoksalna, kontradiktorna sama sebi, oni to tako nazivaju, to se nikada ne može razumjeti razumom…”

Na drugom mjestu on kaže: „Bog je velika tišina, a u tišini možete čuti Boga.”

Ova je knjiga duboko promišljanje o prirodi Boga kao blistave tame – kao dalekoga, ali uvijek blizu, i kao predmeta svake ljudske čežnje. Pripada na popis lektire bilo kojega kolegija o teologiji i književnosti, bilo kojega popisa katoličkih romana, bilo kojega kolegija o teološkoj estetici, i bilo kojeg popisa knjiga koje istražuju otajstvo Boga.

„Septologija” je mnogo više od pažljivo osmišljenoga romana. Usto, ona je i razmišljanje o velikim otajstvima vjere i o odnosu između teologije i umjetnosti.

Izvor: America Magazine | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.