U svojoj srži, duhovno buđenje je prepoznavanje više stvarnosti izvan materijalnoga svijeta. To je buđenje u Božju prisutnost i spoznaja Njegove ljubavi i vodstva u našim životima. Ova svijest navodi pojedince na potragu za smislenijim i svrhovitijim životom, utemeljenim u vjeri i nadahnutim božanskom ljubavlju.

Jedna od prvih dobrobiti duhovnoga buđenja jest osjećaj unutarnjeg mira i zadovoljstva. Kako pojedinci rastu na svojemu duhovnom putovanju, otkrivaju da se pravo ispunjenje ne skriva u potrazi za materijalnim imetkom, nego u njegovanju odnosa s Bogom, u životu u skladu s Njegovom voljom. Taj duboki mir postaje izvorom snage tijekom životnih izazova, njegujući otpornost i pouzdanje u Božju providnost.

Duhovnost također njeguje suosjećajno srce. Svijest o Božjoj ljubavi proširuje se na ljubav prema drugima, što dovodi do želje služiti i uzdizati one koji su u potrebi. Djela dobrote, milosrđa i nesebičnosti postaju prirodnim izrazima duhovno probuđenog srca, obogaćujući i davatelja i primatelja. Duhovno buđenje njeguje i dubok osjećaj svrhe i smisla života. Kako pojedinci produbljuju svoje razumijevanje Božjega plana, počinju uočavati svoje jedinstvene talente i darove, nastojeći ih koristiti za više dobro. Ovo usklađivanje s božanskom svrhom donosi osjećaj usmjerenja i ispunjenja, čineći dnevne zadatke i izazove dijelom veće „slagalice“ smislenoga življenja.

Važan vid duhovnoga buđenja u katoličkoj perspektivi jest sakramentalni život Crkve. Po sakramentima vjernici dobivaju Božju milost koja im učvršćuje vjeru i osnažuje ih za krjepostan život. Sakramenti služe kao preobražavajući susreti s božanskime, produbljujući duhovno putovanje i potičući dublje zajedništvo s Bogom. Duhovnost također njeguje zahvalnost i osjećaj čuđenja. Duhovno probuđena osoba postaje usklađenijom s ljepotom stvaranja, prepoznajući Božje djelo u svakome vidu života. Zahvalnost postaje načinom života, jer pojedinci uče cijeniti čak i najmanje blagoslove i izazove, znajući kako je sve što nam se zbiva prilikom za rast i božansku povezanost.

U konačnici, duhovno buđenje u katoličkoj perspektivi jest poziv na putovanje s Bogom kroz cijeli vlastiti život. To je preobražavajuće iskustvo koje donosi svjetlo u tamu, nadu u očaj i ljubav u svaki kutak srca. Duhovnim buđenjem vjernici otkrivaju bogatstvo svoje vjere, doživljavaju duboko jedinstvo s Bogom i prihvaćaju puninu ljepote, svrhe i smisla života.

U duhovnoj preobrazbi od velike su nam pomoći i tuđa iskustva, promišljanja i dosezi. Nekoliko istaknutijih literarnih preporuka mogu se pronaći na policama Kršćanske sadašnjosti.

Tomáš  Halík u svojoj knjizi Želim da postojiš propitkuje odnos između vjere i ljubavi. S uvjerenjem kako nam Bog pristupa više kao pitanje nego kao odgovor, autor se promišljajući o tajni ljubavi kreće radije u „otvorenom prostoru pitanja, nego u preuskim koritima odgovora. (…) U vrijeme kad se na pitanje o Bogu ne samo ne odgovara, nego se ono često uopće ne postavlja, Bog nam možda govori onako kako je nekoć govorio svome sluzi Jobu: Ja ću te pitati, a ti odgovori!“ Kao polazište svojih promišljanja Halík uzima dva specifična kršćanska gledišta: ljubav prema Bogu i ljubav prema neprijateljima. Ljubav shvaćena kao transcendencija, nadilaženje sebe, svoj najradikalniji izraz nalazi upravo kad čovjek iz vlastitog „ja“ iskoračuje prema apsolutnoj tajni (odnosno Bogu) te prema prijetećoj i uznemirujućoj stranosti svijeta (odnosno neprijatelju).

Dobre su riječi u životu gdjekad važnije od mnogih dobrih djela. U dobrim vremenima one nam daju oslonac; u prijelomnim vremenima one su nam putokaz; u teškim su vremenima one poput melema na rani, poput toploga šala našoj duši i ruke koja nas drži. Anselm Grün majstor je toga umijeća riječi. Njemu uvijek iznova uspijeva uputiti dobre riječi ljudima u svim lijepim, ali i tamnim vremenima njihova života – dobre riječi koje osnažuju i štite, koje pomažu i iscjeljuju i prate čitatelja na njegovom životnom putu.

U knjizi Blaga slova – dobre riječi za cijeli život dobre riječi su zapravo blagoslov i tako one posreduju i posjeduju Božju preobražavajuću snagu. Ove dobre riječi – blagoslovi – raspoređene su po ključu čovjekovih važnih životnih postaja. Tako autor svojim riječima prati krštenje, vjenčanje, radost svakidašnjice, starenje, srednju dob i mnoge druge važne trenutke.

Četvrto izdanje knjige Budni budite i molite potvrđuje koliko je zanimanje čitatelja za knjige Tomislava Ivančića. Knjiga je plod više predavanja koje je autor održao voditeljima molitvenih skupina koje je okupljao od 1975. godine sve do svoje smrti. No, knjiga je namijenjena svima koje zanima molitva kao iskustvo Božjega djelovanja u svijetu. Ona će dobro doći svima koji traže smisao, „koji žele probiti imanenciju i pronaći onoga koji se tajanstveno skriva i otkriva u svijetu“, piše još 1986. godine prof. Ivančić. “Neka ova knjižica posluži svim tragateljima za molitvom i dubljim doživljavanjem Boga”, poručio je autor. “Svijet je Božji, Crkva je Božja, i mi smo Božji. Stoga je u svijetu moguće raditi ispravno, sa sigurnošću u budućnost i opstojnost našega djela samo ako gledamo Boga u lice…“

Čini se da za tišinom i šutnjom čezne samo mali broj ljudi. Za mnoge tišina znači mirovanje ili (samo)izolaciju. Ipak, tišina je već stoljećima nezamjenjivi dio samostanskog načina života kod benediktinaca. I to ne bez razloga. Zacharias Heyes objašnjava i zašto. Njegov mali redovnik primjećuje zašto je tišina dragocjena, unatoč početnim poteškoćama. Zabavne epizode malog redovnika popraćene su Zachariasovim oštroumnim tekstovima u kojima, između ostalog, tumači benediktinsku tradiciju i kako je ona danas življena u samostanu. Mali redovnik i pitanje tišine je topla knjiga prepuna humora koja pričama, mnogim praktičnim vježbama i poticajima na razmišljanje donosi mir u naš život.