Najgore mi je kada mi se čita, ali ne znam što bih. A takve mi se situacije često dogode preko ljeta, kada imam više vremena nego inače.

Da ne biste imali sličnih problema, odlučila sam vam malo pomoći – stoga preporučujem pet različitih knjiga za ljetno čitanje. Potrudila sam se da popis bude zaista raznolik, ali da ipak ima snažan duhovni predznak. Od dirljivih autobiografija, humorističnih kratkih priča do fantastike, vjerujem da će svatko moći pronaći nešto za sebe.

„Gospodar prstenova“ (J. R. R. Tolkien)

„Gospodara prstenova“ prvi sam put pročitala tijekom ljetnih praznika. Moram reći da mi je to baš odgovaralo – zato sam ga i drugi put pročitala tijekom ljeta.

Razumijem osobe koje ne vole žanr fantastike – nisam ga voljela ni ja. Dok nisam pročitala ovu trilogiju.

Ukratko (ako kojim čudom već ne znate) radi se o izmišljenom svijetu Međuzemlja u kojemu maleni hobit Frodo dobije veliki zadatak – uništiti Prsten kako ne bi nestao svijet kakvog su do tada poznavali.

„Gospodar prstenova“ nije eksplicitno kršćansko ili duhovno štivo, a svijet Međuzemlja, opisan u trilogiji, nije nikakva alegorija. No, Tolkien je bio predani katolik te se vidi duboko kršćansko nadahnuće ove knjige.

Milosrđe, požrtvovnost, prijateljstvo i nada samo su neke od vrijednosti koje se kriju u ovom popularnom djelu koje se već može smatrati i klasikom.

A ako ste pogledali samo film, nemojte se izvlačiti – jer knjiga je puno bolja!

„Don Camillo“ (Giovannino Guareschi)

Najbolje ljetno štivo je ono koje je lagano, po mogućnosti smiješno i zabavno, koje se brzo čita – tako reći, proguta. Lakše sjeda kada krene pržiti sunce.

Guareschijev „Don Camillo“ ima upravo ono što nedostaje suvremenim kršćanskim knjigama – uvjerljiv je, realističan, smiješan i zabavan, inteligentan, ali, najvažnije od svega – dirljiv i duhovan.

Seoski župnik don Camillo ne može podnijeti Pepponea, člana komunističke partije i predsjednika općine. Između njih frcaju iskre čim se vide, a nerijetko se i potuku. A sve to gleda Krist s oltara, kojemu don Camillo redovito podnosi izvješća, i pokušava urazumiti tog svećenika teške šake i široka srca.

Knjige o don Camillu (na hrvatski su trenutno prevedene ukupno četiri) zaista se mogu čitati više puta. I teško da će dosaditi.

„On“ (Matej Lovrić)

Dirljivo. Tako bih u jednoj riječi opisala knjigu „On“.

To je zbirka kratkih priča napisanih u obliku proze, stilu koji se već dobrano ukorijenio među katolicima na društvenim mrežama.

Zapravo, neke od ovih priča prvotno su i objavljene na Facebooku. Riječ je o osobnim pričama iz života Mateja Lovrića. On se često tijekom života susretao s ljudima na marginama – tako u knjizi čitamo o prostitutki koja ga je naučila moliti krunicu i o njegovoj prijateljici s posebnim potrebama koja je poginula u požaru svoje kuće na sam Božić…

Sve priče, čak i one najpotresnije, ne završavaju mrakom – usmjerene su na Uskrs, na Krista, koji je naša nada.

I što još reći osim: pripremite maramice.

„Povijest jedne duše“ – autobiografija svete Male Terezije

Ovaj duhovni klasik ne sjeda baš svima na prvu. Jer Mala Terezija piše jako jednostavno da se može učiniti da takvu knjigu može napisati baš bilo tko.

No, jednostavne je stvari često najteže učiniti – a to ja mogu reći iz vlastitog iskustva.

Opisujući svoj život od djetinjstva, majčine smrti, bolesti, odlaska starijih sestara u Karmel, ali i vlastitog života u samostanu, ova crkvena naučiteljica na neizravan način daje pouke iz duhovnog života. To možda nije uvijek lako primijetiti – zato je ljeto pravo vrijeme za polagano čitanje autobiografije ove velike svetice.

„Mladi Stepinac: pisma zaručnici“ (fra Ivon Ćuk)

Sjećam se čitanja ove knjige: putovala sam autobusom na more i pročitala sam ju u jednom dahu. Ispostavilo se da je vrijedilo poslušati prijatelje koji su mi je preporučivali.

Radi se o pismima koje je blaženi Alojzije Stepinac pisao svojo zaručnici Mariji s kojom se namjeravao vjenčati prije nego li je stupio u sjemenište.

Nije tu bilo puno razmišljanja – Stepinac je odmah Mariji poslao pismo u kojoj ju prosi. Ali sadržaj ostalih pisama neću otkrivati.

Sama je tema jako zanimljiva i privlačna. Kakva je to pisma uopće mogao pisati budući svećenik, biskup, kardinal? Kako će izgledati njihova veza? Tko će raskinuti zaruke i zbog čega?

Osim što pratimo napetu priču zaruka i prekida, iz knjige se zaista daju izvući korisni duhovni savjeti.

Inače, knjiga osim pisama sadrži i zanimljive komentare autora, fra Ivona Ćuka, koji se potpisao pseudonimom Dian Baton (a nekima će biti poznat i pod pseudonimom Yves Yvonides).