Kultura Zapada čudno je fiksirana na brak na isti način kako je Flannery O’Connor rekla da je američki Jug „fiksiran na Krista”: želimo da brak bude stvaran, a istovremeno ga želimo odbaciti; želimo ga se riješiti, ali ne možemo se otresti osjećaja da nam on treba. Razmotrite, ako hoćete, slučajeve pjevačica Taylor Swift i Adele.

Otac sam četiriju kćeri, od kojih je najstarija otprilike istih godina kao i Taylor Swift, pa slušam njezine pjesme od početka njezine karijere. A roditelji moje supruge, kao i mnogi njihovi vršnjaci, bili su rani poklonici Adele, pa sam je također slušao kroz cijelu njezinu karijeru.

Dugo sam fasciniran razlikama između njih dvije – i onime što su govorile mojim kćerima o ljubavi.

Obje su postale poznate u tinejdžerskim godinama, dijeleći duboko osobne priče svojega života. Ali dok su prvi dečki Taylor Swift činili da poželi poljubiti ih na kiši, Adeleini dečki su činili da poželi „zapaliti kišu” (Set Fire to the Rain). Kad je dečko Taylor Swift otišao, on je bio samo još jedna „fotografija koju će spaliti” (Picture to Burn) smijući se. Kad je Adeleina veza završila, ostala je „padajući u dubinu” (Rolling in the Deep), plačući. Taylor je pogledala svoju simpatiju, zamislila savršenu „Ljubavnu priču” (Love Story) i naprosto je znala da će se ostvariti. Adele je izazivala svoju simpatiju da joj dopusti da bude njegova „Jedna i jedina“ (One and Only), ali mu je uslužno nudila izgovore ako je želio reći ne.

Taylor Swift je bila trubadur romantične nade, a Adele je bila pjevačica balada romantične boli. Taylor Swift pjevala je o „Povratku u prosinac“ (Back to December) i požalila što ga je ostavila. Adele je pjevala „Zar se ne sjećaš“ (Don’t You Remember) i požalila što ju je ostavio. Taylor Swift je u radosti pjevala „Ja sam ja jedino kad sam s tobom“ (I’m Only Me When I’m with You). Adele je u boli pjevala „Nema veze, naći ću nekoga poput tebe“ (Someone Like You). Taylor je svom dečku opisivala sve načine kako „on pripada njoj“ (You Belong with Me). Adele je svom dečku opisivala sve načine kako ga „neće pustiti dovoljno blizu da je povrijedi“ (Turning Tables).

One su bile zrcalni odrazi naše kulture čudno fiksirane na brak – i na razvod. Ali takve su i obitelji iz kojih potječu te dvije pjevačice. Taylor Swift rođena je 1989. godine, a roditelji su joj i danas u braku. Njezine rane pjesme bile su ispunjene sretnim uspomenama. Adele je rođena 1988. godine, a majka joj je imala dvadeset godina, a otac ju je ostavio kao malo dijete. Njezine rane pjesme prožete su boli napuštanja.

Jednoga će dana one zamijeniti uloge – ali prvo razmotrimo njihove početke.

Velika razlika

Taylor i Adele predstavljaju veliki jaz u prihodima unutar braka. Obitelji srednje i više klase u Americi, poput obitelji Taylor Swift, vjerojatnije će iskusiti i imati koristi od čvrstih brakova punih ljubavi, dok će osobe iz niže klase vjerojatnije znati samo za razorene obitelji i njihove destruktivne učinke. U Velikoj Britaniji, gdje je Adele odgojila samohrana majka iz radničke klase, razlika je još veća.

Za one koji su tako blagoslovljeni, brak daje životu temelj i budućnost. Ali za one koji su kao djeca doživjeli razvod, to je sasvim druga priča. Razvod je rana koja za mnogu djecu nikada ne zacijeli – ona se s tim nose tako da se smješkaju i trpe – ili sve postane mučno. Kako je pjevač Kurt Cobain rekao u jednom intervjuu: „Imao sam stvarno lijepo djetinjstvo, sve dok nije došlo do razvoda. Tada se, odjednom, cijeli moj svijet promijenio. Postao sam asocijalan.“

Na početku svoje izvrsne knjige „Vjenčajte se” (Get Married), Brad Wilcox sa Sveučilišta u Virginiji govori o šteti koju je prouzročila revolucija razvoda sedamdesetih godina prošloga stoljeća, i pokazuje dva grafikona. Jedan prikazuje stalan pad stope brakova s vrhunca iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća na neviđene najniže razine u dvadesetim godinama 21. stoljeća. Prelistajte nekoliko stranica i pronaći ćete nešto gore – dva retka pokazuju porast postotka odraslih koji su samci i bez djece i pad postotka onih koji su u braku s djecom. Prvi put se preklapaju u dvadesetim godinama 21. stoljeća – danas je manje od trećine odraslih u SAD-u u braku s djecom, a gotovo 40 posto ih je samaca i bez djece.

U članku u časopisu Psychology Today navedeni su razlozi koje su ljudi u jednoj studiji naveli za to što su samci. Jedna skupina rekla je da su ostali samci jer: „Ne želim izgubiti svoju slobodu”, „Da mi ne bi bilo dosadno”, i jednostavno „Navikla sam biti sama”. Himna ljubavi prema sebi Flowers („Cvijeće”) Miley Cyrus iz 2024. mogla bi biti njihova pjesma.

Razlozi drugih bili su negativniji, uključujući „Bojim se da ću ponovno biti povrijeđen/a“, „Bojim se odbijanja“ i „Ne vjerujem drugima“. Njihova pjesma mogla bi biti neki Adelein rani rad ili novija pjesma Taylor Swift.

Taylor i Adele danas

Taylor se, naravno, nalazi u najboljim godinama svoje karijere, jer je njezina turneja Eras punila stadione diljem svijeta obožavateljima. Adele je nedavno privela kraju umjetničku rezidenciju u Las Vegasu, gdje je njezin program Weekends with Adele („Vikendi s Adele”) bio ogroman uspjeh, s kojim se mogao usporediti jedino onaj Taylor Swift.

Taylor je kroz suze pjevala I Can Do It with a Broken Heart („Mogu to i slomljena srca”) na početku turneje dok je ostavljala jednog dečka iza sebe, a promijenila je tekst pjesme kako bi spomenula „dečka iz Chiefsa” na kraju turneje, kada je našla drugoga. Adele je svaki vikend u Las Vegasu pjevala za jednu stalnu ljubav – svoga sina Angela.

„Odabrala sam mjesto rezidencijalnog umjetnika kako bih mu mogla omogućiti normalan život. I to sam učinila. Toliko te volim. Hvala ti što si bio strpljiv sa mnom”, rekla je. Njezin brak nije potrajao, ali njezin najnoviji album direktno spominje Angela kao njezinu Sweetest Devotion („Najslađu predanost”) i My Little Love („Moju malu ljubav”).

U međuvremenu, Taylorine pjesme o obitelji su postale mučne. Umorna je od „Progonstva” (Exile), umorna od „Nezakonitih veza” (Illicit Affairs), umorna od „Problema uz šampanjac” (Champagne Problems) i od toga što nije „Na prvom mjestu” (The 1). Spremna je biti nečija „Posljednja igra” (End Game), „Ljubavnica” koja drži svoje božićne lampice upaljenima koliko god želi (Lover). Udala bi se za svog ljubavnika uz „Papirnato prstenje” (Paper Rings) ako do toga dođe.

A što se tiče prstenja: njezin najnoviji album, The Tortured Poets Department („Odjel traumatiziranih pjesnika”), pun je vjenčanoga prstenja kojega nema. U jednoj pjesmi Taylor vidi park i sjeća se: „Nekad smo sjedili na dječjim ljuljačkama / Noseći zamišljeno prstenje.” U drugoj se sjeća: „Pričamo o prstenju i pričamo o kolijevkama / Voljela bih da se mogu sjećati / Kako smo skoro imali sve.” U trećoj, dečko se pretvara da joj stavlja prsten na prst, i to je „najbliže što sam ikada doživjela da mi srce eksplodira“.

Tijekom njezine turneje Eras, obožavatelji su povremeno primjećivali kako dodiruje prstenjak kao da provjerava ima li na njemu ičega. To je žena koju doslovno proganja brak. Mislim da znam zašto.

Brak nije toliko romantičan koliko ga je Taylor nekoć prikazivala, ali, s Bogom, nije ni toliko nemoguć koliko ga je Adele iskusila. Ispunjen je dramom u vezama, baš poput drame u njihovim pjesmama, ali, na kraju, drama se smiri do pozadinske glazbe i prevlada tiha radost.

Nadam se da će obje ove žene pronaći temelj života koji su nas naučile tražiti – i da će naša kultura iz boli u njihovim pjesmama naučiti pronaći radost predane ljubavi.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.