NOVA KOLUMNA ANJE MIHANOVIĆ ‘Služeći lideri’ protiv mentaliteta svijeta Daj Bože da bude sve više lidera duha. Za druge ljude iz svijeta biznisa bit će pomalo ekscentrični, neobični i radit će stvari koje nisu uvijek logične. No pravi lideri često su bez interesa spremni, po cijenu da i sve propadne, učiniti stvari iz srca, a ne samo razuma Anja Mihanović Podijeli: Foto: Shutterstock, Pixsell Za Hrvate, za koje je jedna anketa prije ulaska u Europsku uniju pokazala da su slabijeg samopouzdanja, ovogodišnja Eurovizija bila je pravo osvježenje i jedan novi zamah. Bakini heklani stolnjačići napokon su dobili puni sjaj, prišivajući se na torbe, naušnice se heklaju kao popularni modni trend, a poznati ritam s uzdignutom rukom poznaju svi, od vrtićaraca do starijih. Nedavno sam prisustvovala konferenciji „Slijedi svoj poziv“ na kojoj je glavni govornik bio naš najuspješniji izbornik i jedan od trojice najboljih na svijetu Zlatko Dalić. On, za kojeg kažu da je javna osoba koju popularnost nije promijenila, svoje je predavanje započeo baš zanimljivim komentarom o Baby Lasagni, a to je da je na mjesto izbornika, na kojem je i danas, došao kao zamjena, kao što je i Marko Purišić došao na Doru kao zamjena. Već sam se ranije srela s izrazom „služeće vodstvo“, no nekako mi nije “sjeo” do tog dana. Dalić: Biti ponizan ne znači biti slab Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije istaknuo je kako je liderstvo utemeljeno na autoritetu straha i u kojem se šakom udara o stol, dio nekih davnih i prošlih vremena. „Kod svojih sam igrača autoritet gradio na znanju i poštenju te sam im davao primjer”, svjedoči izbornik. Na pitanje je li ključna osobina pravog lidera sposobnost okupljanja prave ekipe, Dalić je istaknuo pravednost, važnost dobrog ambijenta i timskog djelovanja. Spomenuo je i kapetana Luku Modrića kroz jednu zgodu, ističući da kao igrač nikada ne kasni na interne sastanke reprezentacije. Njegova ozbiljnost, požrtvovnost i poniznost, kako kaže izbornik, odražavaju njegovu veličinu. Izbornika su upitali zašto je poniznost tako važna u današnjem vremenu, kada su svi nekako puni sebe. Dalić je objasnio da biti ponizan ne znači biti slab i dopustiti da te netko gazi, već čvrsto stajati na zemlji. To podrazumijeva biti svjestan svojih mana, ali istovremeno imati čvrstu vjeru u sebe. „Kada smo na Svjetskom prvenstvu pobijedili veliku Argentinu i velikog Messija, bio sam svjestan da se osjećamo kao da letimo i mislimo da nam nitko nije ravan. No, shvatio sam da je taj trenutak prijeloman i da je vrijeme da se zaustavi euforija te ponovno budemo ponizni i pokažemo respekt prema drugima”, naglašava Dalić. Na pitanje kako se nosi sa stresom i slavom, otkrio je da u molitvi uvijek izgovori: „Dragi Bože, samo da me ne prebaci.“ Mentalitet lidera Što povezuje Dalića i spomenutog Marka Purišića da ih ljudi toliko vole slušati? Zašto nas zadivljuju? Već znamo da izbornika često nazivaju skromnim i poniznim, a ako si netko uzme zadatak istražiti komentare na Purišićeve izjave, vidjet će da se također često spominje njegova poniznost, da se drži malenim, običnim, normalnim i da se ne pravi kao da je „popio svu pamet svijeta“. Poznati Purišićev potez da svoju novčanu nagradu od hrvatske Vlade preusmjeri u dobrotvorne svrhe, bio je čin koji je mnoge oduševio. Također, sjećam se i medijskih natpisa kada je i izbornik Dalić odbijao neke velike ponude te time stekao još veći ponos naših ljudi. Njihov nastup ima i domoljubnu notu. Marko, obučen u narodnu nošnju, u poznatom hitu opjevava Istru u kojoj živi te progovara o odlasku iz sela – o odlasku iz Hrvatske. Izbornik također u svojim govorima uvijek ponosno spominje domovinu Hrvatsku i našu katoličku vjeru. Što se događa? Ljudi su gladni i žedni vidjeti primjere koji uzmiču zgrtanju, pohlepi i sebičnosti. To su oni „služeći lideri“ koji mijenjaju povijest duhom koji je protivan današnjem mentalitetu svijeta. Oni se nekada postavljaju niže, ali to ne znači da su manje vatreni, gorljivi ili manje lideri. To su ljudi koji puštaju da ih vodi duh i ne robuju samo materiji. To su ljudi koji vide nešto iznad sebe. To su oni koji se ne smatraju alfom i omegom niti nekim vječnim. To su oni koji su svjesni svoje propadljivosti, prolaznosti i ograničenja, svjesni da svemu dođe kraj. Upravo to im daje lakoću djelovanja, upravo su zbog toga slobodni, zahvalni, nenavezani i često bez bojazni pokazuju svoje pogrješke i ranjivosti te o njima otvoreno govore. Ljudi vole što kod njih ne vide aroganciju i bahatost, sviđa im se što djeluju normalno i obično, ugodno im je dok oni govore. Ljudima se sviđa što u njima intuitivno prepoznaju oznake pravih lidera: služenje, poniznost, skromnost. Ovakvi lideri mijenjaju mentalitet i oduševljavaju nečim drugačijim. Ljudi ih silno vole i osjećaju njihove kvalitetne osobine naspram samodostatnih ličnosti čija su lica i stavovi prepuni sebe. No nakon velike euforije, nezahvalno je što se takve ljude može lako osuditi, pa se vjernici mogu naći u situaciji da procjenjuju sve njihove daljnje poteze. Važno je posvijestiti si da samo Bog poznaje i sudi srcima, a ono na što se možemo osvrtati samo je dojam i djelić koji dobivamo iz medija. No na nama i nije da se zabrinjavamo i seciramo svaki njihov korak, jer to nužno dovodi do euforije ili razočaranja. Možemo biti sretni što još uvijek ponekad svjedočimo takvim primjerima slavnih i što ih imamo u svojim molitvama, a Bogu ostavimo Božje. I zato nikako ne bih nijednog čovjeka uzdizala u nebesa, samo bih primijetila da nam nedostaje više služećih lidera. Svjedoci smo da su potrebni našem vremenu, treba nam da nas barem nešto oduševi. Toliko je puta u središtu nešto negativno, zlo i sebično, a kod ovih lidera zadovoljava nas ono dobro, velikodušno, ono čovječje što rade, predstavljaju i čine. Poniznost, skromnost i običnost te primjer ljudi koji ostanu onakvi kakvi su i bili, rijetkost je. Posebno za one koji uspiju na “sceni” – volimo vidjeti da mogu ostati kakvi jesu. I zato gdje god to i malo primijetimo, sretni smo. I neka smo. To je samo dobar znak da ljude još uvijek privlači dobro. Ako netko ikada uspije postati služeći lider, sve je uspio. To bi bila ogromna stvar koju bismo mogli ostaviti novim naraštajima. Zato ću dopustiti da se moji sinovi slikaju s nekima od spomenutih. Lideri duha A za nas, malo manje „zvijezde padalice“, lideri nisu nužno samo oni koje poznaje cijela javnost, već i mnogi ljudi koji na bilo koji način utječu na druge, koji vode neku skupinu ljudi i slično. U tom smislu, mnoge majke i očevi također su lideri. Mnogo je ljudi koji su živjeli obiteljskim načinom života, velikih majki i očeva koji su bili izvrsni lideri, u svom domu, svojoj djeci. Oni su služenjem i poniznošću stekli autoritet i veliki su junaci. Za mene su ljudi koji imaju jak odnos s Bogom uistinu pravi lideri. Oni svijetle te nekad i nesvjesno okupljaju ljude oko sebe te na njih snažno utječu. Daj Bože da bude sve više lidera duha. Za druge ljude iz svijeta biznisa bit će pomalo ekscentrični, neobični i radit će stvari koje nisu uvijek logične. No pravi lideri često su bez interesa spremni, po cijenu da i sve propadne, učiniti stvari iz srca, a ne samo razuma. To je jako važno jer, u vremenu moćnih strojeva, jedino ljudi duha mogu i dalje podsjećati svijet da se služenje, dobro, ljubav i poniznost isplate i da jedino te stvari usrećuju. U duhu mudrosti i razlučivanja, Gospodine, ti koji si bio i ostao najsjajniji lider, podaj nam poniznih lidera i autentičnih svjedoka, ljude žrtve i ljude koji ostavljaju tragove dobra. Na kraju ćemo kao lideri vjerojatno biti zaboravljeni, no ako naša djela nadmaše nas same, tada je to to. Već danas krenimo „na posao“, jer imamo veliku snagu i moć da učimo djecu i mijenjamo pojedince. A jedan plamen može zapaliti cijeli svijet. Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. (2 Tim 1,7) Podijeli:
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?
STRADALE ZBOG PIROTEHNIKE Vodički župnik o tragedijama na dalmatinskim svadbama: ‘Volio bih da ne moram ovo pisati…’
OTAC MATEJA PERIŠA Nenad Periš o traženju Boga nakon gubitka sina: Čuo sam glas koji mi se obratio, otada se sve promijenilo