UZ OBLJETNICU SMRTI Nikola Kopernik – slavni astronom čijeg rada ne bi bilo bez poticaja iz crkvenih krugova Polemičari koji tvrde da slučaj Galileo „dokazuje“ da se Katolička Crkva protivila znanstvenom napretku, nerado priznaju da Kopernikov rad na heliocentričnoj teoriji ne bi bio dovršen da ga nisu poticali ljudi iz crkvenih krugova Mark Wheeler/Catholic Answers Podijeli: Foto: Shutterstock Nikola Kopernik, najpoznatiji po svom osporavanju Ptolomejeve geocentrične kozmologije, bio je čovjek raznovrsnih postignuća. Bio je kanonski odvjetnik, vojnik, matematičar, liječnik, ekonomist, astronom i (ovo nije sigurno) svećenik, a njegova područja istraživanja obuhvaćala su širok spektar predmeta. Njegova heliocentrična teorija potaknula je znanstvenu renesansu, obično nazvanu Kopernikovom revolucijom. Rođen u pruskom gradu Toruńu 19. veljače 1473. godine, Kopernik je bio sin bogatog poljskog trgovca. Njegova majka bila je sestra budućeg biskupa Ermlanda. Nakon smrti roditelja, kada je imao dvanaest godina, odgajao ga je ujak biskup. Od 1491. Nikola je pohađao Sveučilište u Krakovu, gdje je studirao matematiku i klasiku, a 1496. Sveučilište u Bologni, gdje je studirao kanonsko pravo i astronomiju. Na potonjoj instituciji došao je pod mentorstvo astronoma Novarre, koji mu je osigurao profesuru na Sveučilištu u Rimu. Kopernik je formalno postavljen za kanonika u Frauenburgu u Ermlandu oko 1500. godine. Kasnije je dobio dopust od svog kanoništva i vratio se u Italiju kako bi završio studij, stekavši dva doktorata – jedan iz kanonskog prava, na Sveučilištu u Ferrari, a drugi iz medicine, na Sveučilištu u Padovi. Vratio se u Frauenburg, gdje je uspio ispuniti svoje dužnosti kanonika katedrale, a istovremeno je nastavio raditi kao liječnik i osobni tajnik svog ujaka. Pronašao je vremena za zapovijedanje obranom provincije od napada Teutonskih vitezova i objavio je traktat o monetarnoj reformi koja je normalizirala sustav utega i mjera. Uza sve te aktivnosti, Kopernik je nastavio redovito i detaljno bilježiti promatranja planetarnih tijela. Njegova astronomska istraživanja zasjenila su (nenamjerna igra riječima) njegova druga postignuća i preokrenula čovjekov svemir konceptualno usmjeren na Zemlju. U manjem astronomskom djelu, Commentariolus („Raspravica”), koje nije tiskano za njegova života, prvi je predložio heliocentričnu teoriju kozmologije, smještajući Sunce u središte Sunčeva sustava. To je navelo mnoge njegove prijatelje da zatraže da objavi svoja otkrića. Među njima su bili kardinal Schonberg iz Rimske kurije, biskup Giese iz Culma i budući papa Pavao III. Schonberg je inzistirao da Kopernik objavi svoje radove u korist znanosti. Mladi luteranski znanstvenik, Rheticus, napustio je svoju katedru matematike u Wittenbergu (gdje je Martin Luther 1517. godine postavio svojih 95 teza na vrata crkve) kako bi radio s Kopernikom u Poljskoj i pripremio znanstvenikove rukopise za objavljivanje – što je stari primjer ekumenske suradnje. Sažetak Kopernikovih otkrića bio je objavljen i naišao je na snažno neprijateljstvo protestantskih teologa; takvo opće neprijateljstvo nije postojalo među katolicima. Rheticusu je bilo zabranjeno vratiti se na njegovo mjesto u Wittenbergu. Na inzistiranje Klementa VII. materijal je proširen u veliko djelo Kopernikove karijere, De Revolutionibus Orbium Coelestium („O gibanjima nebeskih tijela”), koje je svijetu službeno predstavilo heliocentričnu teoriju. Tiskana knjiga, posvećena Klementovom nasljedniku Pavlu III., stigla je do Kopernika samo nekoliko sati prije njegove smrti 24. svibnja 1543. godine. Godine 1616., u jeku slučaja Galileo, nekolicina klerika uspjela je staviti De Revolutionibus na Indeks zabranjenih knjiga. Nitko ga nije smio čitati dok određeni odlomci nisu ispravljeni. Manje od deset rečenica, koje su heliocentričnu teoriju karakterizirale kao činjenicu, a ne hipotezu, moralo se promijeniti. Godine 1758. knjiga je – sa zakašnjenjem – uklonjena s Indeksa. Iako teorija o heliocentričnom sustavu koju je predložio Kopernik nije odmah bila prihvaćena među većinom znanstvenika, s vremenom je stekla univerzalnu potporu i dovela do revolucionarnih promjena u znanstvenom svijetu. Polemičari koji tvrde da slučaj Galileo „dokazuje“ da se Katolička Crkva protivila znanstvenom napretku, nerado priznaju da Kopernikov rad na heliocentričnoj teoriji ne bi bio dovršen da ga nisu poticali ljudi iz crkvenih krugova. Izvor: Catholic Answers | Prijevod: Ana Naletilić Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana. Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?