Padre Pio nasljedovao je Krista ne samo u trpljenju već i u praštanju. Uvijek je opraštao i želio je da ga u tome njegova duhovna djeca nasljeduju. Običavao je pozivati pokornike i duhovnu djecu da, kada im je bilo teško oprostiti, na umu imaju Isusa koji je umro na križu zbog naših grijeha.

Jedan se gospodin ispovijedao Padru Piju i nakon što je iznio svoje grijehe, čekao je da svetac progovori. Padre Pio ga je upitao: “Imaš li još što?” Nakon što je dobio negativan odgovor, sveti kapucin ponovio je pitanje. Na pokornikovo drugo “Ne” upitao je: “A kako je s tvojim bratom? Kakvi su vaši odnosi?”

“Ne razgovara sa mnom, ali nisam ja kriv. Povrijedio me i udaljio se od mene. Ne znam što učiniti”, odgovorio je čovjek.

“Idi i pomiri se”, rekao mu je svetac.

“Ali, Padre, on je mene povrijedio, a ne ja njega”, pravdao se gospodin.

“A Isus, koja je bila njegova krivnja daje završio na križu? Nije li On umro za tuđe, pa i za tvoje grijehe?” upitao je Padre Pio i odbio mu je udijeliti odrješenje.

(Marcellino lasenzaniro, OFMCap: “II padre – San Pio da Pietrelcina. Testimonianze”)

Tekst je s dopuštenjem preuzet s web-stranice www.padrepio.hr.