Povlači li fizički napad na (nad)biskupa automatsku ekskomunikaciju (izopćenje) iz Katoličke Crkve? To je pitanje koje je u jednom od nedavnih brojeva Glasa Koncila postavio čitatelj.

U objavljenom odgovoru navedeno je kako je ekskomunikacija „najteža kaznena mjera“ jer je njezina posljedica isključenje iz crkvenoga zajedništva koje vjernik stječe krštenjem.

Nadalje, objašnjeno je kako postoje dvije vrste ekskomunikacija: one koji se „prepuštene izreci“ i koje primjenjuje mjerodavna vlast, i „unaprijed izrečene“ u koje se upada samim izvršenjem djela. Među ove druge ubraja se:

„Ako je netko obeščastio Presvetu Euharistiju (bacio posvećene čestice, držao ih ili ih uzimao u svetogrdnu svrhu), ako je fizički napao papu ili ga je ubio, ako je sakramentalno odriješio sukrivca u grijehu protiv šeste Božje zapovijedi, ako je podijelio biskupsko posvećenje (a za to nema papinskoga odobrenja), ako je ispovjednik izravno povrijedio sakramentalni pečat (odao ispovjednu tajnu), ako je otpao od vjere (apostazija), ako je upao u krivovjerje (hereza) ili raskol (šizma), kao i zbog počinjenoga pobačaja“.

Tekst u zaključku navodi da iako Zakonik kanonskoga prava ne spominje napad na nadbiskupa pod grijehe koje automatski povlače ekskomunikaciju „postoje i druge crkvene kazne o kojima isto tako govori Zakonik kanonskoga prava pod koje bi mogao potpadati i napad na (nad)biskupa“.