Steći naviku ponovnog čitanja vlastitog života omogućuje nam da svoj pogled odnjegujemo tako da bude oštriji, da nam omogući zamijetiti mala čuda koja nam dobri Bog čini svaki dan. Kad počnemo obraćati pozornost na to, uočavamo i druge moguće pravce djelovanja koji povećavaju unutarnje zadovoljstvo, mir i kreativnost. Iznad svega, oslobađa nas toksičnih stereotipa. Mudra je izreka koja kaže da je čovjek koji ne poznaje svoju prošlost osuđen na to da je ponavlja. Zanimljivo je to: ako ne poznajemo vlastiti put koji smo prošli, prošlost, uvijek ga ponavljamo, vrtimo se ukrug. Osoba koja se vrti ukrug ne ide naprijed, nema puta, to je kao kad se pas pokušava ugristi za rep, ide stalno tako i ponavlja stvari.

Možemo se zapitati: jesam li ikad nekom ispripovijedao priču svojeg života? To je jedna od najljepših i najintimnijih vrsta komunikacije. To je lijepo iskustvo zaručnikâ, koji, kad misle ozbiljno, pričaju o svojem životu… Riječ je o jednoj od najljepših i najintimnijih vrsta komunikacije, pričati o vlastitom životu. To nam omogućuje otkriti dotad nepoznate, male i jednostavne stvari, ali, kako kaže Evanđelje, upravo se iz malih stvari rađaju velike (usp. Lk 16,10).

Životopisi svetaca također su dragocjena pomoć u prepoznavanju Božjeg stila u vlastitom životu: oni omogućuju da se izbliza upoznamo s njegovim načinom djelovanja. Sveci nekim svojim ponašanjima predstavljaju izazov za nas, pokazuju nam nova značenja i nove mogućnosti. To se dogodilo, primjerice, svetom Ignaciju Loyolskom. Kad opisuje temeljno otkriće svojeg života, dodaje važno pojašnjenje:

„Iskustvo [mu je] pokazalo da ga neke stvari čine žalosnim, a neke radosnim. Malo-pomalo naučio je raspoznavati duhove koji su djelovali na njega.“1 Poznavati ono što se zbiva u našoj nutrini, poznavati, biti budni.

Razlučivanje je narativno čitanje lijepih i tamnih trenutaka, utjehâ i neutješnih stanja koje doživljavamo tijekom života. U razlučivanju je srce to koje nam govori o Bogu i moramo naučiti razumjeti njegov jezik. Zapitajmo se na kraju dana, na primjer: što se odigravalo danas u mojem srcu? Neki misle da vršenje tog ispita savjesti znači načiniti popis grijeha koje smo počinili – a činimo ih mnogo – međutim, to također znači: „Što se dogodilo u meni, jesam li bio radostan? Što mi je donijelo radost? Jesam li bio tužan? Što me rastužilo?“ I tako naučiti razlučivati što se zbiva u nama.

Gornji tekst je izvadak iz knjige pape Franje “Naučiti jezik srca”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.

Footnotes

  1. Ignacije Loyolski, Autobiografija, 8, u: Ignacije Loyolski, Načela duhovnosti, Verbum, Split 2016.