„Krivovjerje je u svetoj ljubavi birati između Božjih zapovijedi – kojih se držati, a koje prekršiti.”

Ispostavilo se da sveti Franjo Saleški nije zaštitnik kupaca. On je zaštitnik pisaca, i upravo su me njegovi spisi natjerali da razmislim o pitanju jesam li krivovjerac kada je u pitanju ljubav.

U XI. knjizi, 9. poglavlju svoje „Rasprave o Božjoj ljubavi”, sveti Franjo Saleški kaže da je katolik katolik jer odlučuje složiti se s cijelom vjerom Crkve, a krivovjerac je netko tko odlučuje ne vjerovati u neka učenja Crkve. Slažem se. Kao povratnik katoličkoj vjeri nakon što sam je pokušao opovrgnuti, upoznat sam s ovom idejom o krivovjerju i slažem se s njom.

Ono što me je zaista pogodilo bilo je ono što je uslijedilo. „Sada, isto vrijedi i u djelima ljubavi.“

Zanimljivo. Zašto?

„Krivovjerje je u svetoj ljubavi birati među Božjim zapovijedima koje treba poštovati, a koje kršiti.“

Znam da alarmantnom brzinom ne uspijevam u svojim nastojanjima da ljubim u potpunosti. Čini li me to krivovjercem u svetoj ljubavi?

„Da bi se djelo istinske ljubavi učinilo, mora proizaći iz cjelovite, opće i univerzalne ljubavi, koja se proteže na sve božanske zapovijedi, a ako ne poštujemo bilo koju jednu zapovijed, ljubav prestaje biti cjelovita i univerzalna, a srce u kojem se ona nalazi ne može se nazvati istinski punim ljubavi, niti, posljedično, istinski dobrim.“

U tom slučaju, ne znam jesam li ikada učinio djelo istinske ljubavi, jer sve više shvaćam koliko moji postupci proizlaze iz djelomične, partikularne i ograničene ljubavi. Je li to krivovjerje u ljubavi?

Podsjetilo me na prvi put kad sam čitao „Braću Karamazove”, kada su me uvjerile poznate riječi oca Zosime o ljubavi. „Ljubav na djelu je gruba i strašna stvar u usporedbi s ljubavlju u snovima.“

Ali zašto? Ne bi li ljubav u stvarnosti i u snovima trebala biti veća od ljubavi samo u snovima, prema ontološkom argumentu? „Oštra i strašna” ne zvuči kao „veća”.

„Ljubav u snovima je pohlepna za trenutnim djelovanjem, brzo izvedenim pred svima.“

Ajme.

„Ljudi će čak dati i svoj život samo da kušnja ne traje dugo, već da brzo završi, dok svi gledaju i plješću kao da su na pozornici.“

Cijeli svijet je pozornica, a moji snovi o širenju Evanđelja, mučeništvu za vjeru, ili činjenju velikih djela milosrđa često se miješaju sa slikama moje kanonizacije. Čak i moje težnje da živim život tajnog samoodricanja, poznat samo Bogu, nepoznat čak između lijeve i desne ruke, nekako uključuju ljude koji otkrivaju (o ne!) i slave poniznost tako velikog sveca.

„Ali djelatna ljubav je napor i jakost, a za neke ljude možda i prava znanost.“

Gruba i strašna.

Napor i jakost.

Zvuči kao roditeljstvo.

Ljubav na djelu je veća… Ne lakša, već veća. Ljubav na djelu je svaki dan. Ljubav na djelu uključuje ljubav na načine na koje mi se ne da voljeti – cjelovita, opća i univerzalna. Mogu sanjati o tome da radosno dam svoj život kao mučenik, ali zašto je tako teško strpljivo se nositi s dječjim nezgodama na zahodu? Mogu gajiti grandiozne misli o putovanju svijetom na slavu Božju, ali zašto ne mogu dragovoljno odvojiti pet minuta da razgovaram sa svojim četverogodišnjakom? Mogu željeti pomagati siromašnima na neki redoviti i izvanredni način, ali ne mogu dosljedno prati rublje za svoju obitelj s velikom ljubavlju.

Sveti Franjo ponovno je brutalan: „Nije li krajnje iskušenje biti tako hrabar u mašti, a tako kukavički u izvršenju?“

Da, sveti Franjo, u pravu si – to je kukavički.

„Kako može htjeti umrijeti za Boga ako neće živjeti po Bogu?“

Ako nemam ljubavi, ništa sam.

Dakle, jesam li ja krivovjerac ljubavi? Pregledavajući relevantni odlomak, primijetio sam riječ „izbor“. Sveti Franjo govori o ljudima koji biraju neke zapovijedi, a druge ne. Ja biram sve. Odlučujem živjeti što bliže Božjim zapovijedima, iako iznova, i iznova, i iznova, i iznova. Ne patim od neuspjeha pri biranju, već od slabosti.

U ovom trenutku, Mali cvijet mi priskače u pomoć dok se prisjećam kako se gotovo pa hvalila svojim neuspjesima kao stalnim podsjetnicima na svoju malenost, kako bi se mogla vratiti u naručje svoga Oca.

U konačnici se radi o Božjoj ljubavi. Samo On provodi tu cjelovitu, opću i sveobuhvatnu ljubav savršeno u svakom trenutku, i po njegovoj je milosti da uopće imam ikakvu ljubav, ili čak sposobnost birati sve njegove zapovijedi ljubavi. Ako imam ikakvu ljubav, to je samo zato što me je On prvi ljubio.

Sveti Franjo Saleški i sveta Terezijo iz Lisieuxa, molite za nas da naša ljubav postane katoličkija, tj. što više sveopća, i cjelovitija.

Izvor: National Catholic Register | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.