Prekrasan tekst patera Ike o osobnom odnosu s Bogom: ‘Bože, zaboravih li ti ja jutros reći da te volim?’

Bože,

zaboravih li ti ja jutros reći da te volim? Jesam li ti rekao hvala, i da si Bog moj?

Dan protiče i briga je sto, ali ti si sa mnom, i ti si taj koji u svemu pobjeđuješ. Jesam li stigao pogledati kako je lijep ovaj novi dan, i kako mi je ovaj život svet, i kako sam neizmjerno bogat jer sam tvoj?

Ljudi jure i kasne i žure… neki su te već jutros susreli na misi, neki ti pjevuše od zore, a neki malo zaborave kao i ja. Svi oni su moji jer su tvoji. Sudbina sto, svaka drugačija, a u svakoj sveti Tvoj naum i plan.

Jesam li se sjetio blagosloviti ih dok sam ih susretao, i zavoljeti lica iza maski… ne ovih platnenih, nego onih što ih od djetinjstva navlačimo, što skrivaju srce i ljubav, i to da smo ko djeca krhki i slabi, i puni vapaja i straha i srama. Puni trebanja tvoje milosti; jesam li ih zagrlio srcem?

Nisam…

Zaboravih, ali tu sam, i sad je pravi čas!

Blagoslovljen budi, dobri Bože moj! I ti si mi iza maske – iza mrene očiju moga srca, pa ni ne znam koliko si dobar i svet, pa mi zakloni tvoj lik u svemu što vidim,

osjećam,

čujem,

i dotičem…

Svuda si Bože, i neću da moj dan proteče, a da ti se ne klanjam i ne priznam u svemu ovom što je tvoje, i tvoj sveti dar.

Ljubim te, Bože, samo da se zna…

I daj da ti se sutra to sjetim u ranu zoru reći; napomeni mi, pa da sve krene u ljubavi od početka…  još jedan novi ovog čudesnog života Božji dan…