Osjetimo li se koji put osobito obeshrabreni zbog određene duhovne bolesti koja nam se čini neizlječivom, prisjetimo se Isusovih riječi utjehe: “Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.” Uvijek postoji spasonosni lijek. Krist nam je uvijek blizu, osobito u teškim trenutcima. Koliko god velika bila naša pogreška; u kakvoj se god nevolji nađemo, makar i u mnogim nevoljama, dovoljna je iskrenost duše.

Nemojmo to zaboraviti ni onda kada nam se u našem osobnom apostolatu učini da je netko pogođen takvom bolesti duše kojoj nema rješenja. Rješenje ipak postoji. Uvijek postoji rješenje. Možda Gospodin od nas očekuje više molitve i mrtvljenja, više razumijevanja i ljubavi.

“Bog će izliječiti sve tvoje bolesti”, govori sveti Augustin. “Ne boj se, dakle: sve tvoje bolesti bit će izliječene. A ako kažeš da su velike, znaj da je veći liječnik koji ih liječi. Za svemogućega liječnika ne postoji neizlječiva bolest; dopusti mu da te liječi, predaj se u njegove ruke.”1

Moramo doći k njemu onako kako su mu dolazili prostodušni ljudi koji su ga okruživali. Onako kako su mu pristupali slijepci, hromi i uzeti, svi koji su silno željeli ozdraviti. Samo onaj tko je svjestan prljavštine, osjeća potrebu biti čist; samo onaj tko je svjestan svojih rana i svojih povreda, osjeća neodgodivu potrebu za izlječenjem. Moramo u duši osjetiti nemir za izlječenjem svega što uočimo kao nezdravo tijekom svog općeg ili posebnog ispita savjesti.

I Matej, carinik, jednoga je dana napustio svoj dotadašnji način života da bi započeo nov život uz Krista. Neka naša današnja molitva bude molitva sv. Ambrozija:

“I ja, poput njega, želim napustiti dosadašnji način života i ne slijediti nikoga osim tebe, Gospodine, koji liječiš moje rane. Tko bi me ikad mogao odvojiti od Božje ljubavi koju nalazim u tebi? Nevolja, tjeskoba, glad? Vezan sam za vjeru, kao prikovan uz nju. Vezan sam svetim sponama ljubavi. Sve tvoje zapovijedi bit će poput oznaka koje ću uvijek nositi na svojem tijelu; jednostavan lijek koji uklanja infekciju s rane. Ukloni, Gospodine Isuse, svojim moćnim mačem trulež mojih grijeha. Dok me držiš ujedinjena sa sobom sponama ljubavi, ukloni sve što je zaraženo. Dođi brzo i odstrani moje mnogobrojne, tajne i skrivene strasti; zareži ranu, da se bolest ne proširi po čitavom tijelu. […] Pronašao sam liječnika koji stanuje na nebu, ali dijeli svoje lijekove na zemlji. Samo on može izliječiti moje rane, jer ne boluje od njih. Samo on može ukloniti iz srca patnju i iz duše strah, jer me poznaje u potpunosti.”2 

Mnogi Matejevi prijatelji, koji su bili s Isusom na spomenutoj gozbi, osjetili su prihvaćanje i razumijevanje zbog Isusova srdačnog ophođenja. Prema njima se, zasigurno, osobito prijateljski ophodio. Kasnije su mu prišli punim srcem, prihvativši u potpunosti njegov nauk, koji ih je obvezivao na promjenu dotadašnjeg načina života. Upravo su oni u velikom broju bili članovi prve zajednice kršćana u Palestini. Matejevi prijatelji susreli su Učitelja na gozbi. Isus je koristio svaku prigodu kako bi doveo ljude do spasenja. U tome ga trebamo slijediti u svojem osobnom apostolatu.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Francisca Carvajala “Razgovarati s Bogom”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi saznajte na poveznici ovdje.

Footnotes

  1. Sveti Augustin, Tumačenje psalama, 102.
  2. Sveti Ambrozije, Izlaganje o Lukinu evanđelju, 5, 27.