Ne samo da ga odmiče od misli i nadahnuća koji ga pozivlju na obraćenje drugim protivnim mislima, nego ga spremnim i poticajnim prigodama obara u isti grijeh ili u druge još veće. Stoga, postajući sve više slijep u vlastitoj sljepoći, sve više se baca na grijeh te se na njega navikava tako da od sljepoće ide u još veću i od grijeha k još većemu, gotovo u jednom začaranom krugu protječe njegov bijedan život sve do smrti, ako Bog ne intervenira svojom milošću.

Lijek tome, koliko je do nas, jest da onaj tko se nađe u ovom nesretnom stanju bude potaknut da dade prostora misli i nadahnuću koji ga iz tame pozivaju na svjetlost, vapeći iz svega srca svome Stvoritelju: “Gospodine moj, pomozi mi, pomozi mi brzo i izbavi me iz ove tame grijeha.” Ne propusti više puta ponoviti ovaj vapaj na ovaj ili sličan način.

Ako je moguće, uteći se odmah kojem duhovniku tražeći pomoć i savjet kako bi se oslobodio neprijatelja. Ako ne možeš odmah k njemu, uteći se svom brižnošću k Raspetome bacajući se licem na zemlju pred njegovim svetim nogama; također se uteći Djevici Mariji tražeći milosrđe i pomoć. I znaj da u toj brižnosti stoji pobjeda.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Lorenza Scupolija “Duhovni boj”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.