Krist je rekao: „Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati“ (Mt 7,16). Katolička Crkva, koju je utemeljio Krist, posjeduje mnoge plodove koji svjedoče o njezinu podrijetlu. Među njima su i čudesni znakovi koji vjernicima ulijevaju nadu. Jedno čudo kojega se želim dotaknuti u ovom članku jesu tijela svetih muškaraca i žena za koja je utvrđeno da su neraspadnuta.

No što znači „neraspadnuto“? Taj se pojam odnosi na tijelo koje nakon smrti ne prolazi uobičajeni proces raspadanja. Iako to ne jamči da će tijelo ostati očuvano zauvijek, proces raspadanja znatno je usporen. Kako bi se utvrdila neraspadnutost, tijelo pregledavaju medicinski stručnjaci kako bi se ustanovilo postoji li prirodan uzrok usporenog raspadanja. Ponekad nije neraspadnuto cijelo tijelo, nego samo određeni dio, poput srca. Kod svetog Antuna Padovanskog, koji je bio glasoviti propovjednik, neraspadnut je ostao njegov jezik.

„U djelu De Cadaverum Incorruptione… papa Benedikt XIV. naveo je da se neraspadnuto tijelo treba smatrati čudesnim samo ako ono ostane očuvano i prirodno kroz dugo vremensko razdoblje.“ (Rosa, Pillar Catholic)

Popis neraspadnutih katoličkih svetaca

Mnogi su sveci pronađeni neraspadnuti prilikom ekshumacije njihovih posmrtnih ostataka. Neki od njih su:

Sveti Ivan Bosco

Sveti Ivan Bosco, poznat po brizi za mlade, proglašen je neraspadnutim kada su njegovi posmrtni ostaci trebali biti preneseni 1929. godine (41 godinu nakon njegove smrti). Navodi se da je njegova koža zadržala prirodnu boju i gipkost, crte lica ostale su prepoznatljive, a čak ni njegova odjeća nije pokazivala znakove propadanja. Kada su znanstvenici pokušali pronaći objašnjenje, nisu ga uspjeli dati. Njegovo se tijelo i danas može vidjeti u bazilici Pomoćnice kršćana u Torinu.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Sveta Bernardica Soubirous

Sveta Bernardica bila je mlada djevojka iz Francuske koja je imala milost primiti ukazanja Gospe Lurdske. Unatoč pozornosti koju su ta ukazanja izazvala, nastavila je živjeti povučeno i ponizno te je kasnije stupila u redovničku zajednicu, u kojoj je ostala do svoje smrti.

Dana 23. rujna 1903., trideset godina nakon smrti, tijelo svete Bernardice ekshumirano je u sklopu procesa kanonizacije (postupka u kojem Papa proglašava preminulu osobu svetom). Prilikom ekshumacije utvrđeno je da je njezino tijelo neraspadnuto i bez neugodna mirisa kakav se inače očekuje kod raspadanja.

Foto Wikipedia

Sveta Rita iz Cascie

Sveta Rita, sveta supruga, majka i udovica koja je potom postala redovnica, također je pronađena neraspadnuta.

Jedna od svetica koje su primile stigme (tjelesne oznake koje odgovaraju ranama Gospodinove muke), sveta Rita bila je iznimno očuvana gotovo šest stoljeća nakon smrti, unatoč tome što nije bila propisno pokopana. Ne samo da je njezino tijelo ostalo neraspadnuto, nego je širilo i ugodan miris. Taj se miris neko vrijeme neprestano osjećao, a danas se, prema svjedočanstvima, javlja povremeno.

Prema predaji, u jednome trenutku molitve u čelo joj je bio utisnut trn, koji je nosila petnaest godina, sve do svoje smrti u 76. godini života. Rana je ispuštala snažan neugodan miris, zbog čega su je mnogi izbjegavali. No nakon njezine smrti, sobu je ispunio miomiris, a iz rane je zračilo svjetlo. Zapanjujuće je da se i s njezina neraspadnutog tijela širio sličan miris.

Foto: Kruno Kozina

Sveti Vinko Paulski

Sveti Vinko Paulski bio je svećenik koji je život posvetio služenju siromašnima i potrebitima. Njegovo je tijelo pronađeno neraspadnuto prilikom ekshumacije 1712. godine. Međutim, pri ponovnoj ekshumaciji 25 godina kasnije ustanovljeno je da je poplava oštetila tijelo, osim njegova srca, koje je ostalo neraspadnuto i čuva se do danas.

Sveta Katarina Labouré

Sveta Katarina Labouré primila je objave povezane s Čudotvornom medaljicom. Preminula je 31. prosinca 1876. godine. Njezino je tijelo ekshumirano dvaput, 1933. i 1939. godine, i svaki je put utvrđeno da je neraspadnuto.

Foto: Isogood_patrick/Shutterstock

Sveta Cecilija

Sveta Cecilija smatra se prvom široko priznatnom neraspadnutom sveticom Katoličke Crkve. Kada je papa Paskal I. premještao relikvije mučenika u gradske bazilike kako bi ih zaštitio od oskvrnuća, otkrio je grob svete Cecilije. Nalazila se u lijesu od čempresa, točno onako kako ju je predaja opisivala – s ranama na vratu i stopalima te platnima natopljenima njezinom krvlju.

Članak je preveden uz dopuštenje s web-stranice Catholic Link.